News & Updates

Različite vlade širom svijeta reagovale su na pandemiju korona virusa na veoma različite načine, a jedan aspekt koji značajno varira je testiranje na bolest Kovid-19.

Dakle, koji su testovi dostupni i koliko se široko vrše testiranja u različitim zemljama?

Kakvi testovi na korona virus postoje?

Neki testovi – kao oni koji se u ovom trenutku koriste u britanskim bolnicama – služe za to da se vidi da li neko trenutno ima Kovid-19.

Oni se rade tako što se uzme bris iz nosa ili grla, pa se pošalje u laboratoriju gde se traže znaci genetskog materijala virusa.

Drugi tip testa – test na antitijela – potreban je da bi se odredilo da li je neko imao virus.

Ovaj tip funkcioniše tako što se traže znaci imuniteta, kapanjem krvi na uređaj, kao test za trudnoću.

Britanska vlada je kupila tri i po miliona testova na antitijela, ali još nije pronašla jedan dovoljno pouzdan da uđe u široku upotrebu.

presentational white space

Koliko su pouzdani testovi?

Dijagnostički testovi koji se koriste u bolnicama veoma su pouzdani.

To, međutim, ne znači da će otkriti baš svaki slučaj korona virusa. Pacijent na samom početku infekcije ili sa relativno malo količine virusa možda će se pokazati kao negativan.

A bris bi mogao da se pokaže kao negativan ukoliko nije pokupio dovoljno virusa iz grla.

Do sada se testovi na antitijela još nisu pokazali toliko pouzdanim.

Britanski ministar zdravlja Met Henkok izjavio je prošle nedelje da je testirano 15 najperspektivnijih testova na antitijela, ali da nijedan nije bio dovoljno dobar.

Profesor Džon Njutn, koji vodi testiranja u Velikoj Britaniji, rekao je za list Tajms da su testovi donijeti iz Kine uspeli da identifikuju antitijela kod pacijenata koji su bili ozbiljni bolesni od korona virusa, ali ga nisu otkrili kod blažih slučajeva.

Zašto je testiranje važno?

Dva su glavna razloga za testiranje ljudi – da bi im se postavila individualna dijagnoza i da bi se utvrdilo koliko se virus proširio.

Ova druga informacija mogla bi da pomogne zdravstvenim službama da planiraju za dodatnu potražnju, uključujući jedinice intenzivne njege.

Testiranje može da utiče na odluke oko mjera socijalnog distanciranja. Na primjer, ako se otkrije da je veliki broj ljudi već zaražen, onda će odluka od blokadi možda postati manje neophodna.

A bez sveobuhvatnog testiranja, može da se ispostavi da su mnogi ljudi u samo-izolaciji bez prijeke potrebe, uključujući i zdravstvene radnike.

Koliko sveobuhvatno zemlje testiraju?

Južna Koreja, koja je bila u prilici da testira mnogo sveobuhvatnije od Velike Britanije, reagovala je veoma brzo s odobrenjem za izradu pribora za testiranje, omogućivši da se naprave velike zalihe.

Uprkos tome što ima malo manji broj stanovnika od Velike Britanije, ona ima dvostruko više laboratorija i oko dva i po puta veći nedjeljni kapacitet testiranja.

Njemačka je izvela više od tri puta više testiranja nego Velika Britanija.

Do 27. marta, ona je testirala 1.096 ljudi na 100.000 građana, dok je do 1. aprila Velika Britanija testirala 348 na 100.000 stanovnika.

Poređenja radi, Italija je testirala 895 na 100.000 stanovnika, Južna Koreja 842 na 100.000, SAD 348 na 100.000 i Japan 27 na 100.000 stanovnika.