Cijela ova sedmica prošla je u znaku sjećanja na Srebrenicu. Uspjela sam da prisustvujem na nekoliko online komemoracija Srebrenice, a završila s Maršom mira.
Ponosna sam na sve naše BIH organizacije i građane u Velikoj Britaniji koji su se potrudili da prisustvuju komemorativnim skupovima, te da na dostojanstven način odaju počast našim šehidima.
Posebno hvala humanitarnoj organizaciji Remembering Srebrenica, koja je organizator mnogobrojnih aktivnosti u Velikoj Britaniji i koja neumorno radi na različitim projektima u toku cijele godine, ne samo u sedmici sjećanja.
Također, veliko hvala svim organizacijama i pojedincima u svim zemljama svijeta koji su se potrudili da na dostojanstven način obilježe 26 godina od Srebreničkog genocida i da daju svoju podršku Srebrenici.
Marš mira u Londonu
10. jula 2021. godine organizovan je Marš mira, posvećen svim žrtvama genocida u Srebrenici i cijeloj našoj Bosni i Hercegovini.
Marš mira organizovala je Remembering Srebrenica, koja već godinama radi na podizanju svijesti o štetnosti genocida i obrazovanju mladih generacija po tom pitanju.
Marš mira simbolično je poslao jasnu poruku o tome koliko je bitno da umjesto rata izaberemo mir, te o važnosti međusobnog poštovanja i tolerancije među ljudima bez obzira iz kojeg dijela svijeta dolaze. Simboličnim zaustavljanjem pred vjerskim objektima u Londonu, pokazano je o postovanje prema svim vjerskim zajednicama u Velikoj Britaniji .
Iako je povod našeg okupljanja bio tužan, doprinio je međusobnom zbližavanju i upoznavanju ljudi iz svih dijelova svijeta. Bez obzira što smo različiti, ima mnogo toga zajedničkog što nas sve spaja.
Za mene lično, ovo je bio dan ispunjen emocijama.
I ne po prvi put. Svaku komemoraciju Srebrenice otplačem, a one duboko potiskivane emocije izađu na površinu.
Ipak, bez obzira na težinu ovog dana, srce mi je bilo puno.
Dok sam gledala naše plavo-žuto-bijele zastave koje su se vijorile i koje su ovom pomalo tmurnom danu, dale poseban značaj. I vrijeme nam je išlo na ruku.
Iako su najavljivali kišu, skoro da je nije ni bilo. Sve je proteklo u najboljem redu, dok smo koračali kroz ulice Londona koji se ponovo nakon pandemije vraća u normalan život.
Tri generacije Bosanaca i Hercegovaca na Maršu mira
Na Maršu mira bile su prisutne sve tri generacije kako Bosanaca i Hercegovaca, tako i osoba iz mnogih drugih zemalja svijeta.
Što bi rekli, od 7 do 77 godina.
Naši mali dječaci i djevojčice, rođeni u Velikoj Britaniji s ponosom su nosili BiH zastave oko vrata.
Među njima i Amar i Ajla , koji su uzimali učešće u mnogim online i komemoracijama uživo čitajući Srebreničku molitvu.
Među učesnicima je bilo i učenika iz bh dopunske škole London.
Djeca su nasa buducnost. Zbog njih trebamo svi raditi na promociji mira, razgovarati o našoj krvavoj proslosti kako bi iz naših iskustava naučili lekcije.
Oni zaslužuju život u miru, ljubavi, toleranciji i međusobnom poštovanju.
Toliko sam mogla koračajući u koloni da primijetim. Nije bilo vremena za pojedinačne razgovore sa svakim, mada smo se i toga mnogo poželjeli.
U toku najžešćeg vala pandemije Covid 19, nismo se ni mogli viđati.
Mnoga draga lica vidjela sam prvi put nakon više od godinu dana, tako da je ovaj Marš mira imao posebnu simboliku.
Najstarija među nama je bila Nasiha Bašić ( 77), dugogodišnji volonter u BHCUK koja je neumorno zajedno s nama prepješačila toliko kilometara.
Bogatstvo različitosti – Podrška za Srebrenicu iz svih dijelova svijeta
Uz volontere iz Remembering Srebrenica koji vode porijeklo iz Pakistana, Bangladeša, Poljske, Velike Britanije, upoznala sam i dvije djevojke porijeklom iz Južne Koreje i Ugande,te starijeg čovjeka iz Egipta.
Kada sam ih pitala kako su saznali za ovaj događaj, rekli su mi da imaju prijatelje Bosance i Hercegovce. S ponosom su spominjali riječi iz našeg jezika koje su naučili, te nazive bosanskih jela koja vole. Ta ljubaznost i prijateljstvo naših ljudi ih je navela da više čitaju i saznaju o strašnom genocidu u Srebrenici, koji se dogodio pred kraj 20.vijeka u srcu Evrope.
I to je London. Multi-kulturalan grad u kojem ima mjesta za sve. Grad koji mi je pružio utočište u teškim godinama rata.
I to je Velika Britanija, zemlja u kojoj se održava toliko različitih događaja u znak sjećanja na genocid u BiH. Zemlja koja me prihvatila u svoje okrilje i pružila nadu u neki novi život.
Jačina osjećaja
Šta reći, kada čovjek ostane bez riječi?!
Šta napisati i uraditi da bude dostojno svih žrtava kojih više nema?!
Drago mi je što sam bila jedna od onih koji su šetnjom kroz ulice Londona, pokazali svoje suosjećanje i poštovanje prema svim žrtvama genocida. Dok smo hodali, često su mi kroz glavu prolazile teške misli.
Bože, kako su se osjećali svi oni koji su bili gladni, žedni, pod strahom,pod opasnošću koja je vrebala sa svih strana?
Vratile su mi se one strašne slike rata kada je gorio moj rodni Kozarac, kada su ljudi bili prisiljeni da nose bijele trake u Prijedoru, kada smo završili u najgorim logorima smrti na prijedorskoj općini.
Možda zbog svega toga i toliko empatije prema Srebrenici , gradu koji je bio zaštićena zona . Gradu patnje, gradu koji je postao sinonim stradanja u svijetu i s tugom obilježio našu prošlost i našu sadašnjost.
Nažalost, mnogi nikada nisu doživjeli slobodu, ni dočekali spas, niti zagrlili svoje najdraže.
I ovo moje učešće, samo je jedan mali djelić solidarnosti sa žrtvama i njihovim porodicama.
Na kraju našeg današnjeg Marša mira smo zastali da odamo počast svim žrtvama genocida u BiH.
Sedin ef. Sahman se obratio prisutnima i proučio Fatihu za sve naše šehide.
Dok sam učila Fatihu, nisam se mogla suždržati da ne pustim suzu. Onako nijemo, bez riječi.
Suza je zaiskrila u očima mnogim. Gledali smo se bez riječi, mi koji smo imali sreću da preživimo .
Moje misli su sa svima onima koji danas ukopavaju svoje najmilije nakon skoro trideset godina.
Moje misli su sa svima koji su izgubili svoje najdraže u užasnom ratu.
Sa danasnjeg Marša mira poslane su poruke mira iz multi-kulturalnog Londona, koje su poletjele kao bijele ptice. Nadam se da će doprijeti do mnogih napaćenih srca.
DA SE VISE NIKADA NE DOGODI I NIKOME NE PONOVI!
El-Fatiha
Ovim putem se zahvaljujem svima onima koji su se odazvali ovom tužnom skupu, a posebno Nj.E. Vanji Filipoviću, Samri Koričić Mujkić i Jasmini Sarajlić iz Ambasade BiH .
Posebno hvala volonterima iz Remembering Srebrenica, a to su: : Rameez, Gosia, Hameera, Emma, Farhana, Amy, Edina…
Unaprijed se izvinjavam ako sam nečije ime izostavila.
Semira Jakupović
