Fadila Efendić i Lejla Kevrić
U sklopu obilježavanja Sedmice sjećanja na Srebrenicu, u sinagogi Jevrejske zajednice u zapadnom Londonu prisutni su se prigodnim programom i molitvom, prisjetili najvećeg genocida počinjenog u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Počasni gost bez kojeg ovaj događaj ne bi bio upotpunjen bila je Fadila Efendić koja se prisutnima zahvalila na suosjećanju i ispričala svoju tragičnu priču sa porukom da se Srebrenički genocid više nikada nikome ne ponovi. Fadila je majka iz Srebrenice, izgubila je muža i jedinog sina u genocidu u Srebrenici. Njen suprug je sahranjen 2003. godine, ali je njegova lobanja pronađena u drugoj masovnoj grobnici dvije godine kasnije. Što se tiče njenog sina Fejza, pronađene su samo dvije njegove kosti. Uprkos boli i traumi njenih užasnih iskustava, Fadila se vratila u Srebrenicu kako bi obnovila svoju kuću koju su srpske snage uništile; ostala je samo diploma njenog sina. Ona svoj bol koristi kao pokretačku snagu za traženje pravde, ne samo za sebe, već i za sve žrtve genocida.
Predsjednik Bosnia UK Networka, Zaim Pašić, je također prisustvovao ističući kako je važno da se o genocidu priča drugim etničkim i vjerskim zajednicama, ne samo u Velikoj Britaniji već i svijetu. “ Samim dolaskom prisutni su izrazili svoje suosjećanje i želju da nauče nešto više o genocidu koji se desio nad Bošnjacima u Srebrenici. Slušajući majku Srebrenice, molitvu i posmatrajući izložbu Titov piknikshvatio sam da je naša najbolja „osveta” naše znanje, da su to naša djeca koja se obrazuju, završavaju fakultete i da se mi ne želimo svetiti na neki drugi način”, poručuje Pašić.
U sklopu programa održana je i izložba Lejle Kevrić pod naslovom Titov piknik, vezana za tradiciju i kulturu Bosne i Hercegovine. Uistinu sam naslov i sadržaj izložbe je izazvao nostalgiju kod onih prisutnih koji su se zvali jednom Jugosloveni. Izložba je imala za cilj da oslika nadu za zajedničko društvo.
“Bosna i Hercegovina je pretrpjela brutalni, etnički ukorijenjeni rat devedesetih godina. Dejtonski mirovni sporazum, zamišljen kao brzo rješenje, podijelio je zemlju po etničkoj pripadnosti – Bošnjake, Hrvate i Srbe, a segregacija je i danas vrlo očigledna. Nekoliko putovanja u Bosnu i Hercegovinu razotkrilo je skromne veze i trenutke ujedinjenja kroz ispijanje zajedničke kahve, jedući hljeb i obilježavanje porodičnih prilika za stolnjakom. Ovo je inspirisalo ‘Titov piknik’.”, izjavila je Lejla Kevrić. Došla je u Veliku Britaniju sa svojih 11 godina. Lejla trenutno živi u Londonu a nedavno je magistrirala “Design Expanded Practice” na Goldsmiths univerzitetu.
Izložba “Titov piknik”
Titov piknik
HLJEB:
Skromni sastojci i proces pečenja hljeba oslikavaju zajedničke osobine i osjećaj bliskosti. Bošnjak, Hrvat i Srbin istovremeno su gnječili skromno tijesto. Simbolička priroda testiranja tijesta, disanja kao jedan dio, stvorila je poetsku harmoniju.
GLINA:
Da bi se geografski povezali sa jezgrom granica u Bosni i Hercegovini, iskopana je glina sa tri lokacije, svake sa većinskim bošnjačkim, hrvatskim ili srpskim stanovništvom. Glina je pomiješana u jednakim dijelovima i korištena od strane tri etničke grupe za istovremeno stvaranje jedinstvenih šoljica kafe kroz organski dijalog.
EFEKAT DEKE NA PIKNIKU:
Ritual spuštanja stolnjaka ili deke označava osjećaj nekog događaja, privremeno zauzimanje prostora. To je izazvalo istragu o korištenju stolnjaka kao aktivnog sredstva i potaknulo potragu za donacijama Bošnjaka, Hrvata i Srba, te direktno nabavljenih stolnjaka iz tri entitetska grada u Bosni i Hercegovini. Izdvojeni i neravnomjerni rubovi centraliziranog „pokrivača“ simboliziraju otvorene granice pozivajući Bošnjake, Hrvate i Srbe da donesu vlastite stolnjake i pridruže se „Titovom pikniku“. Simbolika i priroda običnih ljudi koji postavljaju svoje stolnjake ili ćebad je prilika da se demonstrira osjećaj djelovanja izvan područja podjele politike i etničke pripadnosti.
