Do\u0161lo je vrijeme ne za suze nego za klicanje! S ponosom i rado\u0161\u0107u. <\/span><\/p>\n Ono \u0161to se de\u0161ava u Americi nije samo potvrda Bosne \u2013 na\u0161eg tima i na\u0161ih navija\u010da \u2013 iako jeste. Nije samo stvar u tome kako su Bosna i Bosanci spasili fudbal od njegovog najgoreg oblika \u2013 nasilja i novca \u2013 da bi potvrdili fudbal u njegovom najlu\u0111em, najboljem izdanju. <\/span><\/p>\n Radi se o tome kako i za\u0161to je mlad i briljantan bosanski tim i \u010dista dobrodu\u0161na, ali strastvena \u017eivahnost njegovih navija\u010da osvojila srca Amerike i Kanade, zemalja doma\u0107ina; svaki ameri\u010dki prijatelj kojeg imam \u2013 na desetine njih \u2013 zaljubio se u Bosnu i Bosance. Razgovarao sam s drugima koji gledaju iz Meksika, pri\u017eeljkuju\u0107i da i njih posjete Bosanci, na\u0161i ljudi, na\u0161a bra\u0107a i sestre, majke i o\u010devi, lijepe \u017eene i zgodni momci, Mujo i Suljo, bilo da su iz domovine ili iz njenog tre\u0107eg najve\u0107eg grada, St. Louisa u Missouriju, ili \u0161irom dijaspore. <\/p>\n Dijaspora koja je nasiljem razbijena i rasuta po svijetu, izdana politikom i diplomatijom, tiho nastavlja dalje, nikada ne zaboravljaju\u0107i, ali rade\u0107i ono \u0161to se mora raditi iz dana u dan, naporno rade\u0107i da se plate ra\u010duni, pokrije hipoteka ili stanarina, prehrane djeca. Imigrantska pri\u010da o te\u0161kom radu. Svjetska zajednica, do sada gotovo zaboravljena: Bosna je iznenada sva\u010dija omiljena zemlja. Hvala Barbarez Boysima, Zmajevima; hvala ikoni i vo\u0111i tima, fenomenalnom Edinu D\u017eeki; hvala svakom od tih 26 igra\u010da, od kojih neki jedva da su zavr\u0161ili \u0161kolu. Hvala svima na stadionu i ispred velikih ekrana \u0161irom zemlje. I hvala jednoj luckastoj pjesmi o odlasku u Ameriku, sada prilago\u0111enoj: prijatelj mi ka\u017ee da u jednom baru u Las Vegasu, stalni gosti pjevaju: \u201cJa sam iz Amerike \/ Vodite me u Bosnu!\u201d. <\/span><\/p>\n Prije \u010detrnaest godina napisao sam naj\u010ditaniji \u010dlanak koji sam ikada napisao u svojoj isprici od karijere. Nakon \u0161to ga je retweetovao Edin D\u017eeko, a zatim ga \u201cre-retweetovao\u201d (?) lice britanskog fudbala Gary Lineker, radilo se o timu koji se kvalifikovao za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, hvalospjev D\u017eeki kao nacionalnom idolu, ali i vi\u0161e od toga. <\/span><\/p>\n Radilo se o tome kako je fudbalski teren bio jedini funkcionalni multietni\u010dki organizam u zemlji. Kako sam tada napisao, uprkos svoj farsi bosanske politike \u2013 pa \u010dak i one u fudbalskom savezu: \u201cNe mo\u017ee postojati etni\u010dki veto na pas iz odbrane od Hrvata Tonija \u0160unji\u0107a ka bosanskohercegova\u010dkom srpskom kapitenu i veznjaku Zvjezdanu Misimovi\u0107u, do superzvijezde napada\u010da D\u017eeke, muslimana. Pre\u017eivjeli iz Srebrenice Asmir Selimovi\u0107 to dobro ka\u017ee: \u2018Teren je mjesto gdje se Bosna zaista de\u0161ava. To je onaj tra\u010dak nade koji pokazuje ko smo zapravo. Ne mo\u017ee\u0161 unijeti sve te gluposti na fudbalski teren. Za nas,\u2019 ka\u017ee on, \u2018tim je Bosna. Tako bi Bosna trebala biti, sva tri naroda zajedno\u2019\u201d. <\/span><\/p>\n I radilo se o jo\u0161 ne\u010demu. O tome koliko to zna\u010di, s obzirom na stra\u0161nu istoriju koju svi znamo i dijelimo. Da podsjetim na taj \u010dlanak: \u201cBosanski napada\u010d Vedad Ibi\u0161evi\u0107, odrastao je kao izbjeglica u St. Louisu. Igra klupski fudbal za Stuttgart, i postigao je gol za Bosnu protiv Litvanije koji je odveo zemlju u finale Svjetskog prvenstva. \u2018Bio sam mali, ali ne ba\u0161 toliko mali,\u2019 ka\u017ee on o ratu. Ibi\u0161evi\u0107 je iz Vlasenice \u2013 kao i Selimovi\u0107, s kojim je igrao u St. Louisu \u2013 i bio je primoran pobje\u0107i iz svog rodnog grada 1992. godine. \u2018Vidio sam mnogo, mnogo stra\u0161nih stvari,\u2019 prisje\u0107a se nakon treninga u Zenici. Otac i amid\u017ea su mu ubijeni, selo njegovih roditelja sravnjeno sa zemljom. Ibi\u0161evi\u0107 je bio me\u0111u sretnicima koji su osigurali mjesto u autobusu za Tuzlu na teritoriji pod kontrolom Republike Bosne, morao je pje\u0161a\u010diti posljednji dio puta, pored le\u0161eva razbacanih uz cestu. \u2018Ljudi iz drugih zemalja, oni ne razumiju,\u2019 nastavlja on. \u2018Za njih je to samo jo\u0161 jedna fudbalska utakmica i gol koji sam postigao je samo gol. Ali to nije samo gol. Mislim da ljudi koji poznaju mene i moje \u010dlanove porodice imaju isti osje\u0107aj. To nije samo gol. To je mnogo vi\u0161e od toga. To je cijela pri\u010da\u2019.\u201d <\/p>\n We all know it\u2019s the \u2018whole story\u2019. And it is again, except that this time, we are a generation on. Take Kerim Alajbegovi\u0107, who scored against Qatar after putting that penalty, cool as cucumber, past the best goalkeeper in the world, Italy\u2019s Gianluigi Donnarumma, to put us where we are now. He was not yet born when I first saw Edin D\u017eeko play and score for Bosnia, in the Ko\u0161evo stadium on a steaming summer night against Turkey in 2007. <\/span><\/p>\n Ne mogu napisati istu pri\u010du dvaput, i molio sam studente novinarstva i druge da napi\u0161u neku vrstu ‘drugog dijela’, nastavka. Intervjui\u0161ite Barbareza, Alajbegovi\u0107a i ‘Milwaukee Messija’, Esmira Bajraktarevi\u0107a. Zamislite samo: Ibi\u0161evi\u0107 je bio pre\u017eivjeli masakr svoje porodice u Vlasenici. Fantasti\u010dni Bajraktarevi\u0107 je sin majke koja je pre\u017eivjela srebreni\u010dki masakr. Tipi\u010dan ameri\u010dki klinac u najljep\u0161em smislu te rije\u010di, ro\u0111en u Wisconsinu \u2013 ali igra za domovinu. Kao i D\u017eeko, koji je odbio \u010de\u0161ke i njema\u010dke ponude da igra za njih, Bajraktarevi\u0107 je napravio izbor da predstavlja Bosnu umjesto zemlje u kojoj je ro\u0111en \u2013 izbor izme\u0111u pripadnosti. Kako on obja\u0161njava, sa tipi\u010dnim ameri\u010dkim naglaskom s kojim je odrastao: \u201cTo je mjesto gdje su ro\u0111eni moji roditelji… To je mala zemlja, pa je kao porodica. To je najbolji osje\u0107aj\u201d. <\/span><\/p>\n Da, Esmire: ‘To je cijela pri\u010da’, pri\u010da koja se odvijala prije nego \u0161to si se rodio: najgori masakr na evropskom tlu jo\u0161 od Tre\u0107eg rajha, koji je tvoja majka \u2013 neka je blagoslovljena \u2013 pre\u017eivjela da bi te rodila u zemlji \u010diji se tim sada suo\u010dava\u0161 na Svjetskom prvenstvu. Nije ni slutila, kada je bje\u017eala iz tog pakla… <\/span><\/p>\n Ali pretpostavljam da novinari vi\u0161e ne razmi\u0161ljaju tako. Nije bilo nastavka za koji ja znam, pa evo poku\u0161avam napisati jedan, s frustriraju\u0107e udaljenosti od svega toga. <\/p>\n Stav Asmira Selimovi\u0107a o terenu je jednako istinit sada kao \u0161to je bio tada. Tu smo, s Miloradom Dodikom koji odbija podr\u017eati reprezentaciju i poziva druge da to ne \u010dine; ali ko posti\u017ee prvi gol u kampanji, protiv Kanade? Jovo Luki\u0107, Srbin. Ko je ovdje prosvjetljenje u toj jedna\u010dini, a ko zaostao? Hrabri mladi napada\u010d Universitatea Cluj FC iz Rumunije, ili pateti\u010dni ali mo\u0107ni sekta\u0161ki politi\u010dar? <\/span><\/p>\n Tu smo, smije\u0161ni gradona\u010delnik Viteza koji insistira da ne bude javnog prikazivanja utakmica Bosne, na \u0161to njegov sugra\u0111anin, bosanskohercegova\u010dki Hrvat, odgovara na internetu da ima dobar ekran i puno mjesta u svojoj ba\u0161ti za sve koji \u017eele do\u0107i i bodriti momke, uklju\u010duju\u0107i sjajnog defanzivca Nikolu Kati\u0107a, Hrvata. Selektor i fudbalska legenda Sergej Barbarez ima oca bosanskog Srbina i majku Hrvaticu-Bo\u0161njakinju. Savr\u0161en vo\u0111a za prelijepo kohezivan bosanski tim. <\/span><\/p>\n Kao i 2014., nakon \u0161to se farsi\u010dno sekta\u0161ka federacija morala reformisati kako bi Bosna bila ponovo primljena u UEFA-u i FIFA-u, tim je \u2013 kako je Selimovi\u0107 rekao \u2013 bosanskiji nego \u0161to je sama Bosna. To poni\u017eava sekta\u0161e sa svih strana. <\/p>\n Ahmed Buri\u0107, najpoznatiji bosanskohercegova\u010dki pank-pjesnik i muzi\u010dar, uklapa koncert Davida Byrnea u Puli izme\u0111u utakmica, uz put razmi\u0161ljaju\u0107i: \u201cNikada nisam mislio da \u0107u re\u0107i da je fudbalska reprezentacija bolji dio dru\u0161tva, ali sada je definitivno tako. U svijetu bez smisla, to mnogo zna\u010di. Mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e nego \u0161to sada shvatamo\u201d.<\/p>\n Buri\u0107 iznosi pronicljivo zapa\u017eanje o ljubavi prema domovini za tim koji je u su\u0161tini dijasporalni: <\/span>\u201cOva djeca su sinovi izbjeglica koji su pro\u0161li kroz te\u017eak \u017eivot prve generacije imigranata. Njihovo samopouzdanje nije poljuljano korupcijom i klijentelizmom koji vladaju u njihovoj domovini, koju vole na apstraktan na\u010din. A to se odra\u017eava i na fudbalskom terenu\u201d. <\/span><\/p>\n Kako li je tek biti tamo. Me\u0111u onima koji prate tim je i Mubina van Veen-Isovi\u0107, ne\u0107akinja Safeta Isovi\u0107a, oca sevdalinke, ne toliko poznavalac igre koliko, pa: dio bosanske ba\u0161tine i biv\u0161a po\u010dasna konzulica BiH u Luksemburgu. \u201cVe\u0107 po dolasku u Toronto i Los Angeles\u201d, odu\u0161evljeno govori, \u201ca posebno u Seattleu, osje\u0107ala se emocionalna nabijenost na ulicama i u zraku, koja se samo poja\u010davala kako se utakmica pribli\u017eavala\u201d. <\/span><\/p>\n \u201cTaj naboj je zatim pro\u017eeo one koji su nas samo gledali, osje\u0107aj zajedni\u0161tva i prijateljstva ne samo me\u0111u bh. navija\u010dima, ve\u0107 i s Amerikancima i mnogim drugim nacionalnostima. Sve te emocije eksplodirale su kao vulkan nakon pobjede nad Katarom. Ljudi su plakali od sre\u0107e \u2013 i ponovo ro\u0111ene nade u bolje sutra, ovdje, pred na\u0161im o\u010dima\u201d. <\/span><\/p>\n Damir \u0160agolj, fotograf dobitnik Pulitzerove nagrade i fudbalski fanatik, skuplja svoj prvi set Panini sli\u010dica sa sinom Leonom, zauzet pripremama za ovogodi\u0161nji festival WARM \u2013 Rat, umjetnost, izvje\u0161tavanje, sje\u0107anje, ali smatra nespojivim to \u0161to se mora fokusirati na pro\u0161le i sada\u0161nje ratove uz toliki jubilarni zanos oko njega u Sarajevu. \u201cSve ovo je donijelo nevjerovatno ludu, radosnu energiju dru\u0161tvu koje ina\u010de radi na rezervi. U\u0161ao sam u op\u0161tinsku zgradu, da obavim neki posao. Obi\u010dno su svi tamo jadni i mrzovoljni; ima tamo jedna gospo\u0111a od koje uzdahne\u0161 \u010dim se probudi\u0161 ako je mora\u0161 vidjeti taj dan. Ali sada svi nose dres ovog ili onog igra\u010da, svi su fantasti\u010dnog raspolo\u017eenja, prijateljski nastrojeni i sretni. Ve\u0107inom su prili\u010dno bucmasti i nose dresove koji su im pomalo tijesni, pa je cijela stvar smije\u0161na \u2013 i zabavna\u201d. <\/p>\n \u0160agolj vidi \u201cveliku razliku u tome \u0161to su ovo unuci rata, a ne djeca\u201d, ve\u0107inom ro\u0111eni u dijaspori. \u201cZa nas, rane su jo\u0161 uvijek otvorene. <\/span>Za njih, postoji lako\u0107a postojanja koju mi nemamo. Manje su optere\u0107eni svime time, svi mogu zagrliti Srbe, i svi zagrliti jedni druge jer su samo dio prelijepog tima. Da, ovo je D\u017eekin posljednji ples, ali gledamo ove divne osamnaestogodi\u0161njake; dakle, radi se i o budu\u0107nosti, i u tome je ljepota\u201d. <\/span><\/p>\n Bosna je mala zemlja, selo zapravo \u2013 a jedan od najgorih aspekata genocida bila je njegova sablasna intimnost: ljudi su poznavali one koji su ih mu\u010dili, silovali i ubijali. Zmajevi na Svjetskom prvenstvu okre\u0107u tu intimnost naglava\u010dke, prkose joj, izvr\u0107u je naopa\u010dke, u ne\u0161to radosno i afirmativno. Bosna je zemlja koja \u0161alje svoj tim na Svjetsko prvenstvo, ali samo bliski prijatelji poznaju igra\u010de \u2013 pa, njihove djedove i nane \u2013 iz \u0161kole! <\/p>\n Ljudi u Bosni koji su se vratili za ljeto povezuju se u dva pravca: preko \u0161irokog okeana s Amerikom putem velikih ekrana i TV-a, i sa svojom vlastitom ba\u0161tinom i zajednicom. Moja draga prijateljica Rejhana Had\u017ei\u0107 vratila se u Kakanj da gleda utakmicu i poslala mi je sljede\u0107u veli\u010danstvenu tekstualnu poruku prije utakmice protiv Katara, u vezi s efikasnim veznjakom Ivanom \u0160unji\u0107em: <\/span><\/p>\n “Nisam sigurna jesam li ti ikada rekla, ali \u0160unji\u0107 je iz Kaknja. Njegov djed mi je bio profesor matematike, a njegov amid\u017ea Jak\u0161a jedan od mojih najbli\u017eih prijatelja. Jak\u0161a je \u017eivio u Londonu, ali je na\u017ealost preminuo; poznavao je fudbal kao enciklopediju. Znali smo sjediti zajedno i gledati fudbal; znao je svaku statistiku, svaku utakmicu. Samo pomisli koliko bi sada bio ponosan. Znam da bi bio u Americi, navijaju\u0107i za \u0160unji\u0107a. To je samo podsjetnik koliko je Kakanj jak.” <\/span><\/p>\n Sigurno jeste, i nema sumnje da i sajber prostor bruji od sli\u010dnih tekstova ljudi koji se sje\u0107aju samohrane majke iz Mauritanije po imenu Fatimata Demb\u00e9l\u00e9, koja je odgajala svog sina kao imigrantkinja na oronuloj periferiji Vernona u sjeveroisto\u010dnoj Francuskoj. S pravom, ali ja ih ne poznajem; me\u0111utim, poznajem nekoga kome je matematiku predavao djed Ivana \u0160unji\u0107a! Kakva je to tvrdnja o slavi?!? <\/p>\n Ima jo\u0161: \u201c\u0160unji\u0107ev djed i njegova supruga bili su porijeklom iz Crne Gore, ali su svoj \u017eivot izgradili u Kaknju, gdje su ro\u0111ena njihova djeca Aleksandra (\u0160unji\u0107eva majka) i Ja\u0161ka. \u0160unji\u0107ev otac je, s druge strane, bosanski Hrvat iz Kraljeve Sutjeske, jednog od najhistorijih mjesta u Bosni, usko povezanog s bosanskim kraljevima i kraljicom Katarinom. Svi ovi razli\u010diti korijeni se spajaju u jednoj porodici, a zatim u jednom igra\u010du koji predstavlja Bosnu. To je ono \u0161to ovu pri\u010du \u010dini tako posebnom\u201d. <\/span><\/p>\n –<\/p>\n Kada sam 5. augusta 1992. u\u0161ao u logor smrti Omarska – dan koji mi je promijenio \u017eivot i u\u010dinio me neopozivo ‘Bosancem’ – samo jedna osoba je progovorila pred kamere ITN-a koje sam pratio, sjede\u0107i, vidno prestravljen, sa svojom vodenastom \u010dorbom od graha. \u201cNe \u017eelim lagati, ali ne mogu re\u0107i istinu\u201d, rekao je. \u010cesto sam se pitao da li ga je ta izjava spasila ili ko\u0161tala \u017eivota, sve do jednog sastanka solidarnosti koji je organizovao Paddy Ashdown 2008. godine. U\u0161lo je lice koje sam prepoznao: zamalo sam pao sa stolice. <\/span><\/p>\n D\u017eemal Paratu\u0161i\u0107 \u017eivi sa svojom porodicom u Borehamwoodu, a njegova k\u0107erka Aldijana \u201cupravo je iza\u0161la iz aviona vra\u0107aju\u0107i se iz Los Angelesa i Seattlea. Spava, ali jedva \u010dekam da je pitam sve o tome\u201d, ka\u017ee D\u017eemal. \u201cKada gleda\u0161 fudbal, zaboravi\u0161 politiku. Tako smo ponosni na na\u0161 mladi tim; Svjetsko prvenstvo je ujedinilo Bosnu: djecu, odrasle, svakoga. Na kratko vrijeme, fudbal zbli\u017eava Bo\u0161njake, Hrvate, Srbe i sve ro\u0111ene u na\u0161oj lijepoj domovini, kao i nove generacije Bosanaca ro\u0111enih \u0161irom svijeta. Ujedinjuje one koji su ostali i one koji su bili prisiljeni pobje\u0107i zbog rata… Da, ovo je povezano s ratom: ja sam bio jedan od onih koji su morali pobje\u0107i iz svoje zemlje i obnoviti svoj \u017eivot u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ali kao i mnogi drugi, nikada nisam prestao nositi Bosnu u svom srcu\u201d. D\u017eemal ne voli rije\u010d \u2018dijaspora\u2019 – preferira \u2018izgnanici\u2019. <\/span>\u201cSada se svi molimo za istu stvar:\u201d, nastavlja on: \u201cdobar rezultat, ali smo uvijek uz njih, pobijedili ili izgubili.<\/p>\n \u201cSvjetsko prvenstvo je za mene posebno emotivno\u201d, dodaje on, \u201czato \u0161to je moja k\u0107erka bila tamo, ponosno podr\u017eavaju\u0107i bosanski tim. Vidjeti sljede\u0107u generaciju kako s takvim ponosom prihvata svoju ba\u0161tinu ispunjava moje srce rado\u0161\u0107u i podsje\u0107a me da na\u0161a ljubav prema Bosni \u017eivi kroz na\u0161u djecu.\u201d<\/p>\n Ah, Aldijana se probudila iz popodnevne dremke nakon leta. \u201cNema rije\u010di kojima bih opisala emocije i osje\u0107aje kada vidi\u0161 zastavu svoje zemlje na nekim od najve\u0107ih svjetskih stadiona, razvijenu da je cijeli svijet vidi, i stadion ispunjen plavom i \u017eutom bojom kako pjeva \u2018U ovom gradu ja nemam nikoga\u2019\u201d. <\/i><\/p>\n \u201cNe mogu biti ponosnija na na\u0161 tim, koji je ujedinio naciju kroz ljubav prema sportu. Ponosna sam \u0161to dolazim iz Bosne i Hercegovine, zemlje pune ljiljana. Moja djeca, ro\u0111ena u Velikoj Britaniji, s ponosom sebe nazivaju Bosancima i ovo Svjetsko prvenstvo nam je omogu\u0107ilo da nas svi vide onakvima kakvi zaista jesmo\u201d. <\/span><\/p>\n Ameri\u010dki prijatelji mi ka\u017eu da bi luckasta pjesma \u201cvodi me u Bosnu\u201d, koja se ori po barovima \u0161irom zemlje, mogla \u010dak za\u017eivjeti i me\u0111u navija\u010dima doma\u0107ina na stadionu u San Francisku. Naravno, Amerikanci \u0107e podr\u017eati svoj tim, kao \u0161to i treba, sa stra\u0161\u0107u, ba\u0161 kao i mi. Prkose\u0107i svim onim mrzovoljnim glupostima o tome kako je ovo Svjetsko prvenstvo Donalda Trumpa; i ameri\u010dki igra\u010di i na\u0161i, i njihovi navija\u010di i na\u0161i, pokazat \u0107e kako su fudbal op\u0107enito i Svjetsko prvenstvo posebno ve\u0107i od onoga \u0161to bi Donald Trump ikada mogao biti. Kako fudbal ujedinjuje ono \u0161to on poku\u0161ava, a ne uspijeva, podijeliti. <\/span><\/p>\n Da, postoji ne\u0161to posebno u ovoj utakmici, kao i u ovom trenutku. Na neki na\u010din, u\u017easno je tu\u017eno \u0161to se moramo sastati s doma\u0107inima koji nas toliko vole, i \u0161to neko mora izgubiti. Ali kako D\u017eemal ka\u017ee, \u201c\u0161ta god da se desi, to je bonus\u201d; kakav god da bude rezultat, znamo da \u0107e samo prisustvo Bosne u San Francisku biti vrhunski primjer fudbala kao metafore za najbolje u svakome i u svemu. I to \u0107e biti potvrda trenutno ujedinjene bosanske republike od strane grupe inspirativnih mladi\u0107a, podr\u017eanih i obo\u017eavanih od strane navija\u010da, kako na stadionu tako i \u0161irom zajednice \u0161irom svijeta koja je, zaslu\u017eeno, sada i sama obo\u017eavana. Grupa mladi\u0107a, njihovi navija\u010di i njihova zajednica, koji su zaslu\u017eeno osvojili srca tog svijeta. <\/span><\/p>\n (U znak sje\u0107anja na Ned\u017eada Sladi\u0107a, mog bosanskog fudbalskog partnera, vojnika 1. korpusa, pacifistu, gra\u0111anina Autonomne Republike D\u017eid\u017eikovac, velikog ljubitelja dobrog fudbala, s kojim sam radio na \u010dlanku 2014. Jedina osoba s kojom se moglo gledati prvo poluvrijeme utakmice \u017deljezni\u010dar \u2013 Tuzla na Grbavici, a zatim uzeti taksi Samir & Emir za drugo poluvrijeme gledaju\u0107i njegov FK Sarajevo na Ko\u0161evu iste no\u0107i. Na\u017ealost i iznenada izgubljen, ali gleda iz tog Elysian sportskog bara gore, na najve\u0107em ekranu od svih, sa amid\u017eom Jak\u0161om i mnogim drugim koji bi tako\u0111er trebali gledati, ovdje dolje me\u0111u nama smrtnicima). <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" ‘Ja sam iz Amerike \/ Vodite me u Bosnu!’ Ed Vulliamy Ove sedmice fudbal je, jo\u0161 jednom, postao na\u010din Bosne da pretvori no\u0107ne more u prekrasne snove. Do\u0161lo je vrijeme ne za suze nego za klicanje! S ponosom i rado\u0161\u0107u. Ono \u0161to se de\u0161ava u Americi nije samo potvrda Bosne \u2013 na\u0161eg tima i na\u0161ih […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":20030,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"default","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-22137","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized-bs"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=22137"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22137\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22139,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/22137\/revisions\/22139"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/20030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=22137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=22137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=22137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"dsc](\"https:\/\/bosniauknetwork.org\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC_1058-copy-300x200.jpg\" "\\"'Ja")
<\/span><\/p>\n