{"id":5572,"date":"2020-05-01T10:35:14","date_gmt":"2020-05-01T10:35:14","guid":{"rendered":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/miso-maric-karanfil-i-spinjak-u-reveru\/"},"modified":"2020-05-01T10:35:14","modified_gmt":"2020-05-01T10:35:14","slug":"miso-maric-karanfil-i-spinjak-u-reveru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/miso-maric-karanfil-i-spinjak-u-reveru\/","title":{"rendered":"Mi\u0161o Mari\u0107: KARANFIL I \u0160PINJAK U REVERU"},"content":{"rendered":"<p><strong>Sli\u010dica sa\u00a0\u010dasne i\u00a0sjetne strane sje\u0107anja\u00a0 \u00a0<\/strong><\/p>\n<p>Sve bajke svijeta po\u010dinju jednako: \u201cBio jednom jedan\u2026\u201d samo su zakavkaske po\u0161tene pa vele: \u201cBio jednom jedan\u2026, a mo\u017eda i nije bio\u201d. Kad godine pritisnu \u010dovjek vi\u0161e nije siguran \u0161ta je sve bilo a \u0161ta nije. Posebno kad se potiru stare, pi\u0161u nove istorije i, \u0161to je najtu\u017enije i najsramotnije, nasilno mijenjaju i li\u010dna sje\u0107anja. Progla\u0161avaju neva\u017ee\u0107im. A kad se sve zijani, pa jo\u0161 i sje\u0107anja po\u0107apaju, kud je \u010dovjek prispio. Evo su mi osim porodi\u010dnih ro\u0111endana promijenili, prebojili ili izjurili iz kalendara sve drage datume po kojim sam \u017eivio vijek. Da ne bi prijatelja rasutih svijetom s kojim razmjenjujem sjete i provjeravam zapam\u0107enja, ne bih ni primijetio da se primakao Prvi maj. Ju\u010de je, recimo, prva, udarna vijest na BBC1, a i ostali Tv Channels se solidarisali, da je PM, Boris J. s vjerenicom dobio Baby Boy. I druga, dakle od manjeg zna\u010daja, da je nekih 6 hiljada Britanaca voljom Corone prestalo disati. U kojem slu\u010daju, u Vranju, ka\u017eu: \u201cIspala mu ka\u0161ika\u201d. A ja kontam koliko je sinova, k\u0107eri, unu\u010dadi, roda, zaplakalo. Dosta mu tuga, tra\u017eim izbjegli\u0161tvo iz izbjegli\u0161tva, u sje\u0107anju. Pa ve\u017eem pojas u vremeplovu za lijepi Praznik, polije\u0107em\u2026<\/p>\n<p>Opojno, kao miris jasmina iz majskih mostarskih ba\u0161\u010da zapljusnu\u0161e me dragi Cesar\u010devi stihovi: \u201c<em>O, svi vi davni Prvi majevi\u201d\u2026<\/em>\u00a0Cesarca nisam mnogo \u010ditao, nije stigao da mnogo napi\u0161e. Posljednje kratko pisano djelo, ceduljicu sa zabilje\u0161kom \u201cAugust Cesarec, knji\u017eevnik\u201d ostavio je na putu za Dotr\u0161\u010dinu, u Zagrebu \u201841. Tamo su ga strijeljali. Naj\u010de\u0161\u0107e ga bilje\u017ee\u00a0 s ne\u0161tovanjem kao komunjaru, a bio je sjajan pisac. Ne zbog toga \u0161to je pjevao o Prvim majevima. Pjevao sam i sam, a pisac sam ni nalik. Mada se s ponosom sje\u0107am stihova na istu, rumenu temu. Zamolili me s Radio Sarajeva \u201cPrvomajsku\u201d za grupu \u201cIver\u201d. Po\u010deh ovako:<\/p>\n<p>\u201c<em>Maj je nje<\/em><em>\u017e<\/em><em>na svetkovina ru<\/em><em>\u017e<\/em><em>a,<br \/>\n<\/em><em>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/em><em>Igra sunca i srca u travi,<br \/>\n<\/em><em>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/em><em>Maj je drugar koji ruku pru<\/em><em>\u017e<\/em><em>a<br \/>\n<\/em><em>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0Da poka<\/em><em>\u017e<\/em><em>e ko je drugar pravi\u2026\u201d<\/em><\/p>\n<p>Tu prvu strofu pamtim, sve ostalo je prekrilo nevrijeme i zaborav. Sem modrozelenih o\u010diju Erne iz \u201cIvera\u201d. Imala je djevojka pod vje\u0111ama dva Blidinjska jezera, pod mjese\u010dinom. Jo\u0161 mi svijetle i griju me te o\u010di kao mladost i nema toga mraka da ih mo\u017ee zatamniti, ugasiti. Ni one daleke mostarske prvomajske budnice Duva\u010dkog orkestra u praskozorja. Sve moji drugari: Muamer, Kona, Vasko, Maha, Stevo, Edo, Aladar\u2026 Simfonijski poja\u010dan \u201cAbra\u0161evi\u0107em\u201d. Izuzev talentovanog muzi\u010dara, maestra i drugara Vuka Vrdoljaka. Vuk je u Simfonijskom svirao kontrabas, a u Duva\u010dkom nije ni\u0161ta. Jer se na trubu ne mo\u017ee osloniti, rekao bi Ico\u2026 Pijanci, svih zemalja \u2013 ujedinite se!\u2026Tako bo\u017eanstveno mahmuran orkestar nikad nije muzicirao ni jednim gradom proleterskog, akamoli neproleterskog svijeta\u2026 Pa onaj moj snen i sve\u010dan kom\u0161iluk koji trpa u gepeke i prikolice ro\u0161tilje, \u0107umur, ru\u010dne fri\u017eidere, odrane janjce s trave zvane zanovijet, gajbe Sarajevske, Nik\u0161i\u0107ke, Karlova\u010dke, pa jo\u0161 gajbi, na kraju ugurava razdraganu djecu i upara\u0111ene supruge, pali vozni park i sve okre\u0107e jugu ka Jasenici, Buni, Malom Polju, Blagaju. I jo\u0161 dalje Tihom Dolu i Po\u010ditelju\u2026Ja na uranke nisam i\u0161ao. Meni bi dolazili drugari. \u0160iba Krvavac s E\u0161refom u bijelom Golfu i bijeloj ko\u0161ulji. Ko\u0161ulje je mjenjao triput dnevno, a automobile kad im odu gume. Pa je Kemica Monteno dolazio prvo s Brankom, kasnije s Adrianom i \u0110anijem ili s Davorom. Pjeva\u010d je imao nevi\u0111en talenat da od svakog dana napravi Prvi maj, praznik\u2026 A ranim bi vozovima, \u010dak iz Novog Sada stizali Mika Anti\u0107 i \u00a0Pero Zubac. Kad bi sa suprugama, Ljiljom i Draganom, uvijek puni samo sre\u0107e zbog susreta s Mostarom, a kad bi sami puni unu\u010di\u0107a \u201cRubin\u201d vinjaka kojim su se natapali no\u0107nim vozovima kroz Bosnu. Pa praznik prespavali, do predve\u010de. Tad bi se Mostarci vra\u0107ali preplanuli, promukli a bu\u010dni. Odlazili su s crvenim karanfilom, a vra\u0107ali s oglodanim \u0161pinjakom u reveru\u2026<\/p>\n<p><em>O, svi vi davni Prvi majevi\u2026<\/em><\/p>\n<p>Ostalo mi\u00a0 sje\u0107anje na prvu prvomajsku kafu iz sedamdesetsretne. Na Rondou, zbornom mjestu ljubavi \u0161to bi rekao Kiko Sarajli\u0107, \u010dekam Zupca i Anti\u0107a. Rano je, a ve\u0107 ogrijalo pa se do\u010depao hladovine. Kad iz Drap\u0161inove, u kratkim pantalonama i ko\u0161ulji kratkih rukava, ide \u0110ema. Uzima \u201cOslobo\u0111enje\u201d u trafici kod Vilima na uglu, pita s ljudima. Oni iz automobila ga dozivaju: \u201cHajmo na Bunu, \u0110emale\u201d\u2026 \u0110ema je sino\u0107nji, sabira mu se. Te se sabiramo. Malo-malo neko \u0107e pri\u0107i, pozdraviti. Op\u0161irnije, kako je adet u Mostaru\u2026 \u201cBogami nam je tanko ovo sabiranje\u201d, veli. \u201cVidi\u0161 kakvo je vrijeme do\u0161lo da ni kafu na Rondou ne mo\u017ee\u0161 rahat popiti.\u201d Ukus i miris te kafe na Rondou s \u0110emalom Bijedi\u0107em u kratkim pantalama kojeg sam poslije nekoliko dana vidio na tv kako vrti pal\u010deve u razgovoru s predsjednikom US Fordom, poklanja mu Maestrov Stari most u originalnoj verziji, evo me i sad sabra i raznje\u017ei\u2026 Te vam se javljam \u010destitkom.<\/p>\n<p><em>O, svi Vi davni i divni Prvi majevi!<\/em><\/p>\n<p>Pripremljeno prema odlomku iz knjige\u00a0<em>Dnevnik jednog apatrida<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Ta\u010dno.net<\/p>\n<p>Foto:\u00a0fitz.cam.ac.uk<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sli\u010dica sa\u00a0\u010dasne i\u00a0sjetne strane sje\u0107anja\u00a0 \u00a0 Sve bajke svijeta po\u010dinju jednako: \u201cBio jednom jedan\u2026\u201d samo su zakavkaske po\u0161tene pa vele: \u201cBio jednom jedan\u2026, a mo\u017eda i nije bio\u201d. Kad godine [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-5572","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-news-updates"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5572","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5572"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5572\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5572"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5572"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5572"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}