<\/p>\n
Mujo Deli\u0107 je nedavno podijelio svoju pri\u010du pre\u017eivljavanja u toku obilje\u017eavanja 25.godi\u0161njice genocida u Srebrenici\u00a0 Porijeklom je iz Bratunca, a spletom ratnih okolnosti spas je morao prona\u0107i na slobodnoj teritoriiji Srebrenice. Me\u0111utim, nije sve bilo kako je izgledalo. Spas je morao tra\u017eiti putem nemogu\u0107e misije probijanja kroz okupiranu teritoriju prema 100 kilometara dalekoj slobodnoj teritoriji u Tuzli.<\/p>\n
<\/p>\n
U napadu na \u201cza\u0161ti\u0107enu enklavu UN\u201d Srebrenica, u julu 1995. godine, koji su izvele jedinice tada\u0161anje Vojske Republike Srpske pod komandom ha\u0161kog osu\u0111enika Ratka Mladi\u0107a, ubijeno je vi\u0161e od osam hiljada bo\u0161nja\u010dkih mu\u0161karaca i dje\u010daka, a na desetine hiljada \u017eena, djece i starijih ljudi deportovano ili je spas bilo prinu\u0111eno tra\u017eiti u okolnim \u0161umama, tra\u017ee\u0107i put ka slobodnoj teritoriji na podru\u010dju Tuzle.<\/p>\n
<\/p>\n
U nastavku prenosimo njegovu pri\u010du:<\/p>\n
<\/p>\n
[yotuwp type=”videos” id=”bOvmuNjb0p0” ]<\/p>\n
<\/p>\n
1992 godina<\/em><\/strong>.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Otac, mati, sestre, brat i ja gledamo vijesti, projektili udaraju po gradovima u Bosni i Hercegovini. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Razaranja, dim, panika. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Mi gledamo, a svojim o\u010dima ne vjerujemo, svo vrijeme mislimo ovo \u0107e stati, nemogu\u0107e je da ovdje bude rata. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Ko \u0107e koga napasti, mi niti nemamo nikakvog oru\u017eja. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Po\u010dela je srpska agresija na moj Bratunac, koji je bio lagan plijen s obzirom da grani\u010di sa Srbijom, te smo morali preko no\u0107i spas tra\u017eiti na teritoriji Srebrenice koja je tada bila slobodna teritorija. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Gradovi u okolini Vlasenica, Cerska, Rogatica, Sapna, Zvornik, Konjevi\u0107 polje padali <\/em>\u00a0su iz dana u dan. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Brzo smo u\u010dili i shvatili da \u0107emo se goloruki svim raspolo\u017eivim sredstvima morati braniti od \u00abdo zuba naoru\u017eanog neprijatelja\u00bb, koji je vi\u0161estruko nadmo\u0107niji \u0161to ljudstvom \u0161to te\u0161kim naoru\u017eanjem. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Ta nadmo\u0107 je do\u0161la od strane Jugoslovenske armije, koja je tad bila jedna od najmo\u0107nijih u Evropi.\u00a0 Tu armiju je preko no\u0107i preuzeo srpski re\u017eim pod kontrolom Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, i cijelu njenu opremljenost stavio na stranu srpskog naroda.\u00a0 <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n U isto vrijeme mi Bosanci i Hercegovci koji smo bili napadnuti smo bili zakinuti za bilo kakvu odbrambenu pomo\u0107. \u010cak je uveden embargo od UN-a na uvoz oru\u017eja u Bosnu i Hercegovinu, koriste\u0107i ga kao izgovor za prevenciju rata. U stvarnosti to je nas Bo\u0161njake serviralo Milo\u0161evi\u0107evom re\u017eimu za pokolj.\u00a0 <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Nisam nikada negdje \u010duo nikakvo kajanje zbog ovakvih odluka. A volio bih \u010duti.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n \u010cak na kraju su i nekakve sudije politi\u010dki presudile da Srbija nije izvr\u0161ila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. <\/em><\/p>\n Da genocid nije izvr\u0161en na teritoriji cijele Bosne I Hercegovine ve\u0107 samo u Srebrenici. <\/em><\/p>\n I ptice na grani znaju da je Srbija po\u010dinila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Srbija ne samo da nije sprije\u010dila genocid na teritoriju Srebrenice, nego ga je isplanirala i sprovela.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Kako tako mi prognani i gra\u0111ani Srebrenice organizirali smo nekakvu vrstu primitivne odbrane, u i oko Srebrenice. Srebrenicu smo na neki na\u010din odbranili, iako smo u potpunosti sa svih strana bili okupirani i vrlo udaljeni od slobodne teritorije. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Ali kakav \u017eivot, 40 hiljada ljudi u mjestu gdje je nekad \u017eivjelo par hiljada. Nema struje, nema vode, nema hljeba, nema \u0161kole, nema posla, nema kupanja, nema pranja zubi, nema umivanja, nema trgovina, nema grijanja. Pravi pravcati geto, poni\u017eenje u svakom smislu rije\u010di. U to vrijeme nam je UN znao ponekad avionima izbaciti pakete sa hranom, ali to nije bio ni djeli\u0107 na\u0161ih potreba. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Znali smo danima \u010dekati da nam bace tu pomo\u0107, samo jednom sam do\u017eivio tu sre\u0107u za \u010detiri godine. Ali i sama nada da \u0107e pomo\u0107 do\u0107i nam je bila dovoljna da opstanemo da izdr\u017eimo. Svakodnevno smo bili bombardirani \u0161to iz zraka \u0161to sa zemlje. Dnevno smo znali nabrojati na stotine projektila. Nema zgrade koja nije bila pogo\u0111ena najmanje 50 puta.\u00a0 <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Po\u010detak 1993 godine. <\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Po\u010dinje jedna od nebrojenih srpskih ofanziva na Srebrenicu. 20 hiljada srpskih do zuba naoru\u017eanih vojnika i 1000 tenkova. Mi u odbrani sa lova\u010dkim pu\u0161kama, pu\u0161kama napravljenim od cijevi za vodu i ne\u0161to od naoru\u017eanja \u0161to smo ukrali od neprijatelja \u0161unjaju\u0107i se do njihovih rovova. I dalje ni traga ni glasa nikakvoj pomo\u0107i u naoru\u017eanju i medicinskoj opremi.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Ranjen sam u nogu. Boli me, jau\u010dem u sebi, ho\u0107u da puknem ali ne smijem prestati pomagati drugovima. Drugovi su primijetili i brzo pozvali doktora koji nije imao nikakve opreme. Iglom za pletenje,a bez ikakve anestezije mi je doktor kako tako sanirao ranu i na taj na\u010din spasio nogu. To nije bilo ni\u0161ta kada uporedimo kakve rane su imali drugi branioci. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Jedan trenutak mi je posebno utkan u sje\u0107anje i nikada ga ne\u0107u zaboraviti. Jedan moj drug je bio toliko ranjen da mu je morala biti odsje\u010dena noga. Infekcija, crvi izlaze iz noge. Nas desetorica smo ga dr\u017eali i plakali dok je on jaukao dok mu je doktor testerom odrezao nogu. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n UN progla\u0161ava Srebrenicu za\u0161ti\u0107enom zonom. \u0160ta to sad zna\u010di? Grad preuzimaju UN snage koje \u0107e nas uz pomo\u0107 NATOa \u0161tititi od srpskih napada. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n UN razoru\u017eavanje Srebrenice je zavr\u0161ena. I ono malo primitivnog naoru\u017eanja od branioca Srebrenice je oduzeto i od tada Srebrenica pola\u017ee sve nade u UN. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Gledaju\u0107i iz ove perspektive to je bio uvod u planirani i dogovoreni genocid. Ne mo\u017ee me niko ubijediti da nije. Ovo nije neka teorija zavjere nego jedino obja\u0161njenje kad se vidi \u0161ta se kasnije desilo i kako je UN postupio.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Po\u010detak Jula 1995 godine. <\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Srpska agresorska vojska na \u010delu sa krvnikom Mladi\u0107em ne odustaje od Srebrenice. Uprkos statusu za\u0161ti\u0107ene zone po\u010dinje novu ofanzivu ovog puta pod kodnim nazivom \u201eKrivaja 95\u201c. Sve to u prisustvu UN-a koji je sprije\u010dio i teoretsku odbranu razoru\u017eavanjem dvije godine ranije. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n UN nije ni trepnuo, a Mladi\u0107 je surovo likvidirao vi\u0161e od 8000 golorukih ljudi u par dana. 8000 ljudi! Koliko je to ljudi bo\u017ee dragi. Znate li vi ljudi samo kolika je logistika potrebna da se 8000 ljudi ubije za par dana, pokopa, po\u010disti krv za njima i zatare trag. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Znam da se u ratu najlak\u0161e uklone dokazi, ali me zanima koliko ljudi iz okoline Srebrenice nije bilo uklju\u010deno u tu operaciju. Neka je tim ljudima bog na pomo\u0107i svaki put kada legnu u krevet.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Znaju\u0107i \u0161ta nas \u010deka kre\u0107emo u skoro pa nemogu\u0107u misiju probijanja kroz okupiranu teritoriju prema 100 kilometara dalekoj slobodnoj teritoriji u Tuzli. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Srpska vojska je imala otvoreni prostor i ga\u0111ali su nas kao ze\u010deve, a ze\u010deva puna \u0161uma. Po\u010dinje pravi lov na ljude.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Zasjede. Panika. Masovna predavanja. Masovna ubistva. Tijela ubijenih svuda oko nas. Poneki od nas ostaju \u017eivi.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Iznemogli, ranjeni dolazimo na izvor vode. Masa ljudi nagrne na izvor da se napije vode i na mjestu umiru. Voda zatrovana. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Na putu kroz gustu \u0161umu nailazimo na nekakve kanistere sa vodom. Ljudi izbezumljeni te\u0161ko shvataju da kanisteru ne rastu po drve\u0107u. Svakom ko se napije vode iz kanistera za nekoliko trenutaka se izobli\u010di faca i po\u010dne da bjesni. Oni koji su imali pu\u0161ke, a napiju se i nekontrolisano po\u010dnu pucati.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Bojni otrovi se bacaju po koloni. Otrovi su zagospodarili ljudima da ih niko vi\u0161e nije mogao kontrolirati.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Bilo je situacija kada jedan povikne da se ide predati, a za njim krene jo\u0161 100. Jadni ljudi kasnije smo ih nalazili po masovnim grobnicama.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Srpska vojska se prevarom preko megafona predstavlja kao neko od na\u0161ih biv\u0161ih komandanata i poziva ljude da si\u0111u iz \u0161ume. Neprestano pucaju po nama. Sve je vi\u0161e ranjenih, mrtvih. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Jo\u0161 i dan danas mi se privi\u0111aju pozivi ranjenih kom\u0161ija, drugova koji o\u010dajno tra\u017ee pomo\u0107. Najgore mi je bilo kada desetine ranjenih oko nas petorice tra\u017ee pomo\u0107, a mi moramo odabrati samo petoricu koji imaju vi\u0161e izgleda da pre\u017eive, da ih ponesemo na svojim le\u0111ima.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Nerijetko su starci ostali pored svojih sinova jer ih nisu mogli nositi pa su ostali da zajedno umru. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Sje\u0107am se jedne situacije kada otac nosi petnaestogodi\u0161njeg sina bez ijedne noge. Tra\u017eio je pomo\u0107 da mu previjemo sina. Moj prijatelj mu je previo mrtvog sina. Nismo mu imali snage re\u0107i da je mrtav. Otac mu je govorio sine ne\u0107e tebe babo ostaviti.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n 5 dana sam lutao po \u0161umama, jeo li\u0161\u0107e i pio rosu sa li\u0161\u0107a, vodu nisam smio piti iz potoka.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n 16 Juli 1995 godine.<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Nekoliko nas, koji smo se dr\u017eali zajedno, pribli\u017eili smo se na 100 metara od posljednje srpske linije. Da bi imali ikakve \u0161anse pre\u0107i na slobodnu teritoriju, morali smo se suo\u010diti sa neprijateljskom jedinicom u jednom rovu. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Imali smo sa sobom jednu granatu za ru\u010dni baca\u010d. Zamolili su me da ja ispalim granatu na rov. Pucao sam i proma\u0161io. U tom trenutku sam molio boga da u mene zapucaju i da umrem na mjestu. Gotovo je, nema nam spasa.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Osje\u0107ao sam ogromnu krivicu \u0161to sam prokockao na\u0161u zadnju \u0161ansu.<\/em><\/p>\n U to vrijeme valjda \u010duv\u0161i da se ne\u0161to de\u0161ava, jedinica sa samo 20tak boraca predvo\u0111ena Naserom Ori\u0107em sa slobodne teritorije, probija srpsku liniju i mi smo se na\u0161li na slobodnom teritoriju.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n 11 Juli 2020 godine.<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n I dan danas nastavljamo gledati negiranje genocida, pobjedonosne proslave srpskih politi\u010dara u etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107enoj Srebrenici i cijelom podrinju kao i neutemeljene sudske procese i progon ono ne\u0161to pre\u017eivjelih Srebreni\u010dana. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Pa pogledajte molim vas, na osnovu neutemeljenih dokaza, podigne se optu\u017eba protiv komandanta odbrane Nasera Ori\u0107a, kojeg HAG pravosna\u017eno oslobodi, a on nakon toga do\u017eivljava nove serije progona od takozvanog naprednog re\u017eima u Srbiji. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Srbija kao i njeni napredni i nenapredni politi\u010dari su negatori genocida i o\u010dajni u namjerama da izjedna\u010de krivicu. Poznavaju\u0107i njihov mentalitet, mene to ne \u010dudi ali me boli ta ogromna tolerancija od strane me\u0111unarodne zajednice.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Ljudi moji, za kraj \u0107u vam samo re\u0107i da nikada ne\u0107u zaboraviti onu narand\u017eu, koju mi je neko poklonio odmah nakon proboja. Okus te narand\u017ee i dan danas traje.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Promovi\u0161ite mir u svijetu, sprije\u010dite ratove i nepravdu. Poklonite i vi svoju narand\u017eu nekome kome je prijeko potrebna.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n <\/p>\n BH UK Network<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mujo Deli\u0107 je nedavno podijelio svoju pri\u010du pre\u017eivljavanja u toku obilje\u017eavanja 25.godi\u0161njice genocida u Srebrenici\u00a0 Porijeklom je iz Bratunca, a spletom ratnih okolnosti spas je morao prona\u0107i na slobodnoj teritoriiji Srebrenice. Me\u0111utim, nije sve bilo kako je izgledalo. Spas je morao tra\u017eiti putem nemogu\u0107e misije probijanja kroz okupiranu teritoriju prema 100 kilometara dalekoj slobodnoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":20030,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-6039","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-news-updates"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6039","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6039"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6039\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/20030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6039"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6039"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6039"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n
\n
\n