{"id":7523,"date":"2022-02-21T14:55:07","date_gmt":"2022-02-21T14:55:07","guid":{"rendered":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bosanac-zrtva-genocidnog-rezima-sada-predavac-na-univerzitetu-newcastle\/"},"modified":"2022-02-21T14:55:07","modified_gmt":"2022-02-21T14:55:07","slug":"bosanac-zrtva-genocidnog-rezima-sada-predavac-na-univerzitetu-newcastle","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/bosanac-zrtva-genocidnog-rezima-sada-predavac-na-univerzitetu-newcastle\/","title":{"rendered":"Bosanac \u017ertva genocidnog re\u017eima, sada predava\u010d na Univerzitetu Newcastle"},"content":{"rendered":"

Smajo Be\u0161o, Geordie izbjeglica i pre\u017eivjeli genocida u Bosni je samo\u00a0 <\/span>sa 9 godina istrgnut\u00a0 <\/span>iz svoje domovine, nakon nemilosrdnog perioda gladovanja i varvarstva.<\/p>\n

Uprkos tome \u0161to je pro\u017eivio takve zlo\u010dine, podijelio je svoju pri\u010du. Za njega postoji mo\u0107 u humanizaciji historije i udahnivanju \u017eivota u tupu statistiku rata.<\/p><\/blockquote>\n

“Bosanski genocid se \u010desto svodi na jedan doga\u0111aj 1995. godine, masakr u Srebrenici, gdje je pobijeno vi\u0161e od 8.000 mu\u0161karaca i dje\u010daka Bo\u0161njaka Muslimana”, rekao je 36-godi\u0161nji predava\u010d Univerziteta Newcastle Smajo, koji sada \u017eivi u High Heatonu.<\/p>\n

\u201eAli morate imati na umu da je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 100.000 ljudi ubijeno, bezbroj \u017eena i djevojaka je silovano i vi\u0161e od 2 miliona ljudi je raseljeno.<\/p>\n

“Genocid vas zaista uklanja iz svega \u0161to znate i svega \u0161to volite.\u201d<\/p>\n

Kada je po\u010deo rat 1992. godine, Smajeva porodica se tek nastanila u “lijepom novom domu” u gradu Stocu i kupila psa za djecu da odrastaju.<\/p>\n

“Sve je bilo sjajno, \u017eivjeli smo u naprednom i modernom dru\u0161tvu”, rekao je Smajo. Ali uskoro \u0107e postati sredi\u0161te najve\u0107eg zlo\u010dina u Evropi od Holokausta.<\/p>\n

Okrutnost nije do\u0161la odjednom, ve\u0107 je do\u0161lo do “drip-feed” terora koji je po\u010deo da “zarazuje” svakodnevni \u017eivot.<\/p>\n

“Kako starim, shva\u0107am koliko su se moji roditelji trudili da za\u0161tite nas djecu i koliko je to bilo te\u0161ko”, rekao je Smajo. \u201eMoje najranije sje\u0107anje na to da stvari nisu kako treba bilo je kada sam jednog dana utr\u010dao u svoju ku\u0107u da vidim mamu kako pla\u010de ispred televizora.<\/p>\n

\u201eRekla mi je da je sve u redu, ali me je nakon toga tako \u010dvrsto zagrlila. Tek godinama kasnije mi je rekla da je gledala reporta\u017eu o sukobu koji se \u0161iri zemljom.<\/p>\n

“Znala je da ne\u0107emo dugo biti bezbjedni i bila je potpuno bespomo\u0107na.”<\/p>\n

Prisje\u0107a se da je ubrzo nakon toga njegova majka \u0160efika posljednji put zaklju\u010dala njihova ulazna vrata: “Nismo znali, ali u tih prvih 9 mjeseci rata kretali bismo se 14 puta.”<\/p>\n

Smajin tata D\u017eemal pridru\u017eio se lokalnoj vojsci, okupljaju\u0107i se protiv okupatorske srpske vojske sa svojim hrvatskim prijateljima i kom\u0161ijama.<\/p>\n

Me\u0111utim, godinu dana nakon rata, bosanski Hrvati su po\u010deli hapsiti pripadnike vlastite pje\u0161adije koji su slu\u010dajno bili Bo\u0161njaci Muslimani.<\/p>\n

Njegov otac je odveden u koncentracioni logor Dretelj i na kraju je protjeran iz Bosne u Ujedinjeno Kraljevstvo u januaru 1994. godine.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, Smajo i ostatak njegove porodice ostali su i \u017eivjeli kod njegovog strica.<\/p>\n

Sje\u0107a se kako su u avgustu 1993. godine vojnici do\u0161li na to podru\u010dje i prijetili \u201cda \u0107e nas pobiti i silovati \u017eene\u201d.<\/p>\n

\u201cOdrasle osobe su pretresene, a onda smo skupljeni kao stoka i natjerani da umar\u0161iramo na novu lokaciju.<\/p>\n

\u201eSje\u0107am se da sam vidio toliko stvari odba\u010denih pored puta i u jednom trenutku sam pregazio ono \u0161to sam u po\u010detku mislio da je hrpa odje\u0107e.<\/p>\n

“Bilo je te\u0161ko ispod, i shvatio sam da je to le\u0161 starca. Bio je obu\u010den u isto odijelo koje je nosio moj djed.”<\/p>\n

Nakon mukotrpnog puta, njegova porodica se nastanila u gradu Isto\u010dni Mostar, gdje je \u017eivjela sa Smajinom tetkom, njenom djecom i njegovim djedom i nanom.<\/p>\n

\u201cIako smo bili daleko od fronta, podru\u010dje je bilo opkoljeno i svakodnevno je bombardovano od strane Hrvata i Srba.<\/p>\n

\u201c\u017divjeli smo u tako nehumanim uslovima \u2013 umirali smo od gladi, primorani da jedemo travu i hranu za koko\u0161i da bismo pre\u017eivjeli.<\/p>\n

“Zima je bila nevjerovatno o\u0161tra – nismo imali drva za ogrijev i nismo vidjeli ni\u0161ta od me\u0111unarodne zajednice.”<\/p>\n

U strahu, nastupili su veliki dijelovi dosade u kojima su djeca morala osmisliti kreativne na\u010dine da se zabavljaju bez igra\u010daka ili igrica.<\/p>\n

\u201eBili smo \u017eeljni odlaska u \u0161kolu, da opet osjetimo te djeli\u0107e normalnosti \u201c, objasnio je.\u00a0<\/span><\/p><\/blockquote>\n

\u201eNastava bi se odr\u017eavala no\u0107u i morali bismo da rizikujemo eksplozije da bismo prisustvovali.<\/p>\n

“Provoditi vrijeme s drugom djecom i vra\u0107ati dio na\u0161eg djetinjstva natrag bio je \u010din otpora.”<\/p>\n

Jedna \u0161kolska no\u0107 ostat \u0107e zauvijek urezana u Smaju u sje\u0107anju.<\/p>\n

U januaru 1994. avioni su zasuli grad eksplozivom i “cijela zgrada je po\u010dela da se trese kao nikada ranije”.<\/p>\n

Rekao je: \u201eSvi su vri\u0161tali. Ali ja sam bio toliko paralizovan od straha da nisam mogao ni da zapla\u010dem.<\/p>\n

“Mogao sam da vidim na\u0161u ulicu iz \u0161kole i bila je napadnuta – bojao sam se da \u0107e svi koje volim biti odvedeni ili ubijeni.”<\/p>\n

Njegov strah nije bio neosnovan jer je u ku\u0107i njegova tetka Emina bila ranjena u stomak.<\/p>\n

Prisje\u0107a se kako se porodica mu\u010dila da je odveze u bolnicu, ali da je zbog sankcija “benzin bio kao zlatni prah”, pa su je morali prebacivati \u200b\u200biz jednog automobila u drugi.<\/p>\n

Do trenutka kada je stigla u gradsku improviziranu medicinsku ustanovu, izgubila je mnogo krvi i nisu imali lijekove koji bi joj olak\u0161ali bol.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Smajina tetka koja je ubijena u napadu<\/strong><\/em><\/figcaption><\/figure>\n

\u201cDoktor koji ju je lije\u010dio bio je njen ro\u0111ak\u201d, objasnio je Smajo. \u201cPorodica je sve radila, svi su poku\u0161avali da daju krv, ali je ona preminula u ranim satima.<\/p>\n

\u201eGubitak tako nevjerovatnog lika bio je odlu\u010duju\u0107i trenutak u ratu. Ona je uvijek bila nasmijana, pru\u017eala nam je i davala nam jasnu viziju za budu\u0107nost \u2013 a onda je iznenada nestala.<\/p>\n

“U tom trenutku bio sam ispunjen sa toliko ljutnje. Dio mene je otrgnut i svaka nada je izgubljena.”<\/p>\n

Ali umjesto da ga pusti da podlegne toj mr\u017enji, Smajeva majka je u\u010dinila ne\u0161to nevjerovatno.<\/p>\n

Prepoznav\u0161i da postoji mogu\u0107nost da njena djeca postanu izopa\u010dena zbog ljutnje koju su osje\u0107ali prema napada\u010dkim snagama i kr\u0161\u0107anima u cjelini, duboko je kopala.<\/p>\n

“Ona je nekako smogla snage da sjedne sa nama i pa\u017eljivo objasni da u svakoj grupi uvijek ima dobrih i lo\u0161ih ljudi i da nikada ne treba generalizirati”, rekao je Smajo.<\/p>\n

“Nau\u010dila nas je da u trenucima devastacije ne pre\u017eivite odustajanjem od svog morala, ve\u0107 ga se jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e pridr\u017eavate.”<\/p>\n

Nakon porodi\u010dne tragedije, Smajo i njegova u\u017ea porodica proveli su mjesec dana u hrvatskom izbjegli\u010dkom kampu prije nego \u0161to su preba\u010deni u Veliku Britaniju kao dio vladinog plana u julu 1994. godine.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Juli 1994.godina nakon dolaska u Newcastle – Smajo sa bratom Seadom, sestrom Senadom, majkom \u0160efikom i ocem D\u017eemalom<\/em><\/strong><\/figcaption><\/figure><\/blockquote>\n

 <\/p>\n

Jo\u0161 uvijek ima kopije pisama poslanika Newcastlea, laburisti\u010dkog politi\u010dara Jima Cousinsa, upu\u0107enih hrvatskoj i bosanskoj vladi u kojima se zahtijeva sigurnost porodice i opisuje ih kao svoje \\'bira\u010de\\’ prije njihovog dolaska.<\/p>\n

Smajo je rekao: \u201cZamislite, \u017eivjeli smo u isto\u010dnom Mostaru, dehumanizirani i okru\u017eeni srpskom i hrvatskom vojskom.<\/p>\n

“Ali u Velikoj Britaniji, ljudi su davali sve od sebe da nas lociraju i pomognu. Bilo je to najve\u0107e priznanje.”<\/p>\n

Stigav\u0161i \u200b\u200bu Newcastle, porodica je bila smje\u0161tena u Gosforthovom izbjegli\u010dkom centru.<\/p>\n

Smajo se sje\u0107a kako ih je jedan stariji par koji \u017eivi u susjedstvu sve do\u010dekao u njihovu ku\u0107u i priredio zabave kojima je proslavio njihov dolazak.<\/p>\n

Me\u0111utim, “period medenog mjeseca” bio je kratkog vijeka. Kada je Smajo po\u010deo poha\u0111ati osnovnu \u0161kolu Chillingham Road, borio se sa PTSP-om, nije mogao govoriti engleski i “stalno je sanjao da se vrati ku\u0107i”.<\/p>\n

Na kraju svakog dana, njegov u\u010ditelj bi dao razredu da otpjevaju istu pjesmu prije nego \u0161to odu ku\u0107i.<\/p>\n

“Nisam mogao razumjeti \u0161ta te rije\u010di zna\u010de”, rekao je. “A svaki dan bi me to vi\u0161e frustriralo jer sam se osje\u0107ao kao autsajder.”<\/p>\n

Ali jednog popodneva, na svoje \u010du\u0111enje, mogao je \u201e\u010dudesno razumjeti \u0161ta se peva\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>
Smajo sa Emily i Claire \/ osobljem Skimstone Arts organizacije<\/strong><\/em><\/figcaption><\/figure>\n

 <\/p>\n

“Bio sam u takvom \u0161oku”, rekao je. “Moja u\u010diteljica je nau\u010dila djecu da pjevaju na bosanskom jeziku, tako da sam se osje\u0107ao uklju\u010denim.”<\/p>\n

\u201cZa mene je to bio tako zna\u010dajan trenutak jer su tokom genocida Bo\u0161njaci Muslimani tretirani s takvim prezirom.<\/p>\n

\u201eAli ovdje me je prepoznala grupa ljudi. I taj duh podr\u0161ke \u010dini sjeveroistok tako posebnim.<\/p>\n

\u201eNewcastle je grad svetinje, to je moj dom, i ja sam nevjerovatno ponosan na njega. Moja porodica je dokaz ljubaznosti ljudi ovdje.<\/p><\/blockquote>\n

“Znam da to mo\u017eda nije matemati\u010dki mogu\u0107e, ali sebe vidim kao 100% Geordie i 100% Bosanac.”<\/p>\n

Godinama kasnije, Smajo \u0107e biti ponovo predstavljen upravo tom u\u010ditelju u slu\u010dajnom susretu.<\/p>\n

Nakon \u0161to je prestala da predaje, Claire Webster Saaremets je osnovala Skimstone Arts: organizaciju predvo\u0111enu umjetnicima koja podr\u017eava razli\u010dite umjetnike, ljude i zajednice u opasnosti od izolacije.<\/p>\n

Smajo ju je odmah prepoznao i od tada su imali sna\u017ean utjecaj na \u017eivote jedni drugih – rade\u0107i zajedno na preno\u0161enju Smajinog iskustva.<\/p>\n

Osvr\u0107u\u0107i se na pro\u0161lost, Claire je rekla: \u201eKada sam predavala, nije nam ni\u0161ta re\u010deno o tome kroz \u0161ta su ova djeca pro\u0161la.<\/p>\n

\u201cAli ono \u0161to sam vidjela je bio izgubljeni mali dje\u010dak, sa toliko bola zarobljenog u sebi da nije mogao ni da po\u010dne da komunicira.<\/p>\n

“Znao sam da nikada ne\u0107emo mo\u0107i popraviti gubitak njegovog pejza\u017ea, njegovog identiteta i njegove porodice. Ali morali smo ne\u0161to u\u010diniti.”<\/p>\n

\u201ePrivilegija je ponovo sresti Smaju i sara\u0111ivati \u200b\u200bs njim na projektima poput Memorijalne manifestacije Jedan dan mijenja Holokaust, koja poziva pripovjeda\u010de da odgovore na temu genocida kroz razli\u010dite umjetni\u010dke medije.<\/p>\n

\u201eMogao je tako lako da ne radi posao koji radi, zbog traume, ali to radi jer \u017eeli da napravi razliku i da u\u010di druge.<\/p>\n

“Bilo da se radi o umjetnosti ili novinarstvu, moramo nastaviti dijeliti ove pri\u010de, humanizirati ih iu\u010diti iz njih.\u201d<\/p>\n

Kako Claire svjedo\u010di, Smajo neumorno radi na edukaciji drugih o genocidu u Bosni i njegovim odjecima.<\/p>\n

Kada ne predaje arhitekturu na Univerzitetu Newcastle, dosta svog vremena posve\u0107uje odr\u017eavanju komemorativnih doga\u0111aja i informiranju drugih o svom izbjegli\u010dkom iskustvu.<\/p>\n

Radio je sa op\u0161tinom Newcastlea kako bi priznali genocid u Bosni, a 2018. godine osnovao je Bosansku obrazovnu fondaciju za edukaciju o genocidu, kako bi pomogao drugima da u\u010de iz zlo\u010dina i podsjetio ljude da se “ove grozne stvari mogu dogoditi bilo gdje”.<\/p>\n

Nedavno je fondacija sara\u0111ivala s organizacijom Give Racism the Red Card da pilotira \u0161emu u \u0161koli, koriste\u0107i njegovu pri\u010du da nau\u010di mlade ljude ljepoti saosje\u0107anja.<\/p>\n

Prvi put uveden u Hadrian\\'s School u South Shieldsu, program \u0107e ove godine biti uveden i na nacionalnom nivou.<\/p><\/blockquote>\n

Prevedeno sa chroniclelive.co.uk<\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>
Smajo sa u\u010denicima koji su uzeli u\u010de\u0161\u0107e u programu ” Making Peace” <\/strong><\/em><\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Smajo Be\u0161o, Geordie izbjeglica i pre\u017eivjeli genocida u Bosni je samo\u00a0 sa 9 godina istrgnut\u00a0 iz svoje domovine, nakon nemilosrdnog perioda gladovanja i varvarstva. Uprkos tome \u0161to je pro\u017eivio takve […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-7523","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-news-updates"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7523","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7523"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7523\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7523"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7523"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7523"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}