{"id":8997,"date":"2023-12-10T00:37:22","date_gmt":"2023-12-10T00:37:22","guid":{"rendered":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/smajo-beso-borba-za-istinu-o-bih-od-pakla-dretelja-do-kraljevske-palace\/"},"modified":"2023-12-10T00:37:22","modified_gmt":"2023-12-10T00:37:22","slug":"smajo-beso-borba-za-istinu-o-bih-od-pakla-dretelja-do-kraljevske-palace","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/smajo-beso-borba-za-istinu-o-bih-od-pakla-dretelja-do-kraljevske-palace\/","title":{"rendered":"Smajo Be\u0161o: Borba za istinu o BiH – od pakla Dretelja do kraljevske pala\u010de!"},"content":{"rendered":"
\n

Britanski kralj Charles III uru\u010dio je pro\u0161log mjeseca odlikovanje OBE (Order of the British empire) Smaji Be\u0161i, Sto\u010daninu koji \u017eivi i radi u Engleskoj. Be\u0161o je uvr\u0161ten na novogodi\u0161nju listu po\u010dasti zbog svog rada na edukaciji o genocidu i holokaustu.<\/strong><\/em><\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n
\n

Smajo Be\u0161o je za vrijeme agresije na BiH s porodicom izbjegao u Veliku Britaniju, gdje se obrazovao i danas je profesor na Univerzitetu u engleskom Newcastleu, koji se tako\u0111er posvetio preno\u0161enju istine o agresiji i lobiranju za Bosnu i Hercegovinu.<\/p>\n

Povodom ovog velikom priznanja, razgovarali smo sa Be\u0161om o ovom priznanju, njegovom putu, radu, rezultatima, ciljevima, ali i o stanju u BiH, koju i dalje smatra svojim domom, iako je adresom miljama daleko.<\/p>\n

VIJESTI.BA: \u0160ta je Smajo Be\u0161o prvo pomislio kada je dobio poziv u Bakingemsku pala\u010du i susret sa kraljem? Koliki\u00a0<\/strong>je zna\u010daj ovog priznanja i koliko Vam zna\u010di?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O<\/strong>: Kada sam prvi put primio email, pomislio sam da je prevara i potpuno ga ignorisao. Tek kasnije, dok sam pregledavao svoje emailove, ponovo sam ga vidio, pa sam mu posvetio pa\u017enju i shvatio sam da imam rok do sljede\u0107eg dana da odgovorim. Svi primaoci su morali pristati na sporazum o neotkrivanju podataka dok zvani\u010dna saop\u0107enja ne budu objavljena. Tek tada, kada je moja porodica saznala, kada su me po\u010deli kontaktirati bosanski i britanski mediji, ogromnost trenutka je kona\u010dno po\u010dela da tone.<\/p>\n

Otac u logoru, ubijena tetka, glad, granatiranja…<\/strong><\/h3>\n

U tim trenucima, moj um je po\u010deo lutati, po\u010deo sam razmi\u0161ljati o svim te\u0161kim trenucima u Bosni, o patnjama koje je moja porodica pretrpjela, o svim voljenima koji su stradali, o na\u0161em putovanju do Velike Britanije, koliko smo daleko stigli, i upravo s tom pozadinom razmi\u0161ljam o ovoj nagradi. Razmi\u0161ljao sam o trenutku kada sam svjedo\u010dio tome kako su mog oca odveli 1. jula 1993. godine hrvatski fa\u0161isti, kako sam, nesvjesno, prisustvovao tom trenutku dok sam se igrao napolju s prijateljima i vidjeli smo kamione koji napu\u0161taju Stolac. Razmi\u0161ljao sam o trenutku kada su hrvatski vojnici u avgustu 1993. pretresli moju majku ispred mene i moje bra\u0107e i sestre te kako smo bili natovareni na kamione za stoku prema Blagaju.<\/p>\n

Razmi\u0161ljao sam o svim trenucima kada smo bili gladni, o toj u\u017easnoj i bolnoj gladi u dubini \u017eeluca, razmi\u0161ljao sam o u\u017easnom sme\u0111em hljebu koji smo pravili od hrane za pili\u0107e, razmi\u0161ljao sam o svakom projektilu koji je pogodio na\u0161u ku\u0107u (\u010dak 6 puta u jednom trenutku) i kako sam mislio da \u0107u umrijeti svaki put.<\/p>\n

Razmi\u0161ljao sam o 25. januaru 1994., trenutku kada je moja tetka Emina ubijena od strane hrvatskih fa\u0161ista. Razmi\u0161ljao sam o selidbi u Veliku Britaniju i ostavljanju svih iza sebe, po\u010detku \u0161kole ne znaju\u0107i ni rije\u010d engleskog jezika, kako smo daleko stigli pomislih, razmi\u0161ljao sam da smo samo u tim te\u0161kim trenucima mogli znati da \u0107e \u017eivot i\u0107i dalje, pitao sam se bi li nam to bar malo pru\u017eilo utjehu.<\/p>\n

Ovo priznanje puno zna\u010di, jer predstavlja priznanje za moju borbu za pravdu i istinu. Posljednjih 8 godina, kroz vlastitu li\u010dnu historiju, vlastitu bol i patnju, educiram ljude ovdje u Velikoj Britaniji o nepravdi s kojom smo se suo\u010davali u Bosni devedesetih godina i nepravdi s kojom se i dalje suo\u010davamo.<\/p>\n

Ima toliko toga \u0161to mo\u017eemo nau\u010diti od Bosne, a ovo priznanje dokaz je da ljudi kona\u010dno po\u010dinju slu\u0161ati. Sada postoji \u017eelja da se u\u010di o onome \u0161to se dogodilo u Bosni, posebno o tome \u0161ta je mir.<\/p>\n

\"Beso<\/p>\n

Susret sa kraljem i dodjela priznanja<\/p>\n

<\/strong><\/em>VIJESTI.BA: Ovo priznanje \u0107e otvoriti nove puteve?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> U prakti\u010dnom smislu, ovo priznanje sada \u0107e mi pru\u017eiti vi\u0161e prilika i otvoriti vrata ka mjestima gdje mogu nastaviti dijeliti njenu pri\u010du i educirati o Bosni, jer, kao \u0161to znamo, Bosna se ponovno nalazi u vrlo te\u0161koj situaciji. Ve\u0107 sam pozvan na doga\u0111aje i sastanke u narednim sedmicama koji \u0107e okupiti visoke \u010dlanove vlade, a svaki sastanak mo\u017ee napraviti razliku i pomo\u0107i da Bosna ostane u mislima ljudi i dnevnom redu politike.<\/p>\n

\"Viber<\/p>\n

Britanski parlament, januar 2023., sa Sir Lindsay Harvey Hoyleom u sredini, predsjednikom Donjeg doma koji nas je ugostio u ku\u0107i predsjednika\u00a0<\/em><\/p>\n

VIJESTI.BA: Kako je izgledala ta tranzicija, od gladnog djeteta iz rata do gra\u0111anina UK?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Otprilike 7 mjeseci nakon \u0161to je moja tetka Emina ubijena, kada sam imao 9 godina, stigao sam u Veliku Britaniju sa svojom porodicom. Bio sam slomljen, do\u017eivio sam vi\u0161e stvari nego ve\u0107ina ljudi u cijelom \u017eivotu. Bilo je te\u0161ko gledati dalje od trenutka u kojem smo se nalazili, a kamo li 30 godina unaprijed.<\/p>\n

Tokom rata, bili smo u modusu pre\u017eivljavanja, a veliki dio tog pre\u017eivljavanja bio je sposobnost da zamislimo bolju i privla\u010dniju budu\u0107nost. Moja mama, moja tetka Emina, moji dedo i nena su nam pomogli da to postignemo, \u010desto zaboravljamo ulogu \u017eena u ratu, ali one su nas odr\u017eavale.<\/p>\n

Pomagale su nam da zamislimo budu\u0107nost, onu bez rata, budu\u0107nost u kojoj bismo mogli i\u0107i u \u0161kolu i na fakultet. Kada je moja tetka ubijena, ta nada i ta budu\u0107nost oti\u0161li su s njom. Mislim da smo tek po dolasku u Veliku Britaniju po\u010deli procesuirati ono \u0161to nam se dogodilo, i bilo je te\u0161ko gledati dalje od tog trenutka. Rat je jo\u0161 uvijek trajao u Bosni, na\u0161i ro\u0111aci su uglavnom bili tamo, nismo znali koliko dugo \u0107e nam biti dopu\u0161teno boraviti u Velikoj Britaniji. Nismo znali \u0161to jo\u0161 o\u010dekivati od \u017eivota.<\/p>\n

Da mi je neko rekao da \u0107emo 30 godina kasnije i dalje biti u Velikoj Britaniji, da \u0107u otvoreno i javno govoriti o Bosni i onome \u0161to smo do\u017eivjeli te da \u0107u se pojavljivati na nacionalnoj televiziji, u parlamentu, u \u0161kolama i drugdje, nikada im ne bih povjerovao.<\/p>\n

\"323262275<\/p>\n

No\u0107ne more, ali i \u017eelja da ka\u017eem svijetu \u0161ta nam se desilo<\/h3>\n

Nedostajala mi je porodica u Bosni, \u017eelio sam se vratiti, imao sam stra\u0161ne no\u0107ne more, budio sam se vri\u0161te\u0107i svaku no\u0107. Ali \u010dak i tada, imao sam \u017eelju da svijetu ka\u017eem \u0161ta nam se dogodilo, i sada to \u010dinim.<\/p>\n

Velika ve\u0107ina onih koji su po\u010dinili zlodjela \u017eive me\u0111u nama, ljudi su \u0161okirani kad to \u010duju. Kako uop\u0107e po\u010deti ponovno graditi svoj \u017eivot okru\u017een istim ljudima koji su ubili voljene osobe, ali Bosanci su uspjeli u tome.<\/p>\n

VIJESTI.BA: BiH Vam je lekcija, inspiracija…<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Po\u010deo sam ovaj posao kao na\u010din da ostvarim pravdu za sebe i svoju porodicu. Moji dedo i nena su preminuli prije nego \u0161to su ubice njihove k\u0107eri dovedene pred lice pravde, u ve\u010der 24. januara 1994. godine, iznijeli su svoju ranjenu k\u0107er Eminu iz ku\u0107e na \u0107ebetu, \u017eivjeli su ostatak svog \u017eivota znaju\u0107i da ubica njihove k\u0107eri slobodno \u017eivi u Bosni i Hrvatskoj, ali nikada nisu podu\u010davali na\u0161u porodicu da mrzi ili krivi sve Hrvate. Bili smo blagoslovljeni \u0161to smo ih imali u \u017eivotu jer su nas oslobodili od te mr\u017enje.<\/p>\n

30 godina kasnije, ja sam uspio da od sve te traume koja mi se desila napravim pri\u010du, uvodim je u \u0161kole i obrazovni sistem ovdje u Velikoj Britaniji, da se kroz moje vlastito iskustvo u\u010di o tom periodu. Meni jedno od najve\u0107ih postignu\u0107a, koje meni li\u010dno najvi\u0161e zna\u010di, jeste da sam izborio priliku da na godi\u0161njicu ubistva moje tetke, mogu biti na mjestima poput britanskog Parlamenta i pred ministrima, da ne mogu samo govoriti o tome kako je ubijena od strane hrvatskih fa\u0161ista, ve\u0107 da mogu govoriti i o tome kako je \u017eivjela svoj \u017eivot, koliko je bila divna, kako nam je pomogla pre\u017eivjeti, kako nas je u\u010dila o miru i ljubavi, za mene su ovi trenuci oblik pravde. Mislim, \u0161ta bi ona mislila da zna da 30 godina nakon njene smrti neko jo\u0161 uvijek govori o njoj, i to ni manje ni vi\u0161e nego u Londonu, pred nekim od najmo\u0107nijih ljudi u zemlji, govore\u0107i o svim divnim na\u010dinima na koje je \u017eivjela svoj \u017eivot.<\/p>\n

To je za mene oblik pravde. Osobe koje su je ubile jo\u0161 uvijek slobodno \u017eive, i nadam se da \u0107e jednog dana \u010duti moju poruku. \u017delim da znaju da nismo zaboravili na nju, i da nikada ne\u0107emo. \u017delim da znaju da ona \u017eivi kroz nas, da njezina pri\u010da inspirira ljude \u0161irom svijeta. \u017delim da upoznaju \u017eivot koji su ugasili. Da su je poznavali, da ih mr\u017enja nije zaslijepila, znali bi kakva je nevjerovatna i predivna osoba bila.<\/p>\n

\"Viber
\nTetka Emina, ranjena 24. januara 1994. godine, preminula ujutro 25. januara 1994. godine<\/em><\/p>\n

VIJESTI.BA: Va\u0161 otac je iz logora Dretelj stigao u UK. Prilikom izlaska iz logora i odabira dr\u017eave u koju \u0107e biti deportovan, birao je Veliku Britaniju zbog \u017eelje da njegova djeca dobiju kvalitetno obrazovanje. Iako ste planirali povratak u BiH, ostali ste i postigli sjajne rezultate u svom obrazovanju i radu…<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Mog oca su odveli u koncentracijski logor HVO-a podr\u017eanog snagama HV-a, ta\u010dnije u Dretelj, 1. jula 1993. godine. Tog dana sam se igrao s prijateljima, vidjeli smo kamione kako napu\u0161taju Stolac. Vidjeli smo vojnika na stra\u017enjem dijelu kamiona, mahali smo, oni su mahali natrag, ali ja nisam stvarno shvatio \u0161to se doga\u0111a. Moj sestra Senada bila je starija i brzo shvatila \u0161to se doga\u0111a. Otr\u010dali smo ku\u0107i da ka\u017eemo mami, i to je bilo to – otac je bio oti\u0161ao, i trebalo je godinu dana prije nego \u0161to sam ga ponovno vidio, kada smo se ponovno sreli na aerodromu u Newcastleu.<\/p>\n

\"Viber<\/p>\n

Smajo i njegov brat, juli 1994., ponovno sastavljeni s ocem nakon vi\u0161e od godinu dana bez da se vide (privatni arhiv)<\/em><\/p>\n

On je do\u017eivio stvari koje nijedno ljudsko bi\u0107e ne bi trebalo do\u017eivjeti, ve\u0107ina, ako ne i svi moji mu\u0161ki ro\u0111aci iz Stoca su odvedeni. Bili su mu\u010deni i tukli su ih svakodnevno, moj otac je izgubio 26 kilograma u prvih nekoliko sedmica. Ostali smo u Stocu s drugim \u017eenama i djecom prije nego \u0161to smo skupljeni u tvornici gdje je moj otac radio prije rata – pretra\u017eeni smo, oduzeti su nam li\u010dni predmeti, a zatim smo natovareni u kamione za stoku i odvezeni prema podru\u010dju pod kontrolom bosanske vlade blizu Blagaja.<\/p>\n

Mjesecima kasnije saznali smo da je moj oca pu\u0161ten zbog medicinskog tretmana na obalu Hrvatske, na Kor\u010dulu. Tek kasnije, kada smo po\u010deli primati pisma putem Crvenog kri\u017ea, saznali smo da je u Velikoj Britaniji. Moj otac do\u0161ao je u Veliku Britaniju 19. januara 1994., mi smo napustili Bosnu 19. juna 1994. i stigli u Newcastle 19. jula 1994. godine. Dovezen je ovdje kao dio projekta britanske vlade u saradnji s razli\u010ditim humanitarnim agencijama. Jo\u0161 uvijek \u010duvam njegovu avionsku kartu i trenutno istra\u017eujem taj proces.<\/p>\n

Zamalo je oti\u0161ao u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, ali brinuo se da je to predaleko i da bi mu bilo te\u017ee vratiti se ako ode. Plan je uvijek bio vratiti se, \u010dak imam ru\u010dno napisano pismo koje je napisao 1994. godine tra\u017ee\u0107i da ga po\u0161alju natrag u Bosnu.<\/p>\n

Vratio se prvi put sa mojom, sestrom 1997., ali nije mogao do\u0107i do na\u0161e ku\u0107e u selu Barani, Stolac, jer to nije bilo sigurno. Vratio sam se prvi put 1998. godine s mamom i bratom, posjetili smo na\u0161e selo, ali ku\u0107a nam je bila spaljena, kao \u0161to mo\u017eete vidjeti na fotografijama.<\/p>\n

\"361604645<\/p>\n

Barani, Stolac, 1998., na ostacima njegovog doma (privatni arhiv)<\/em><\/p>\n

Shvatili smo da \u0107e biti vrlo te\u0161ko vratiti se. Godine 2002., moj brat je krenuo na fakultet i dobili smo dozvolu za neodre\u0111eni boravak, \u0161to zna\u010di da mo\u017eemo ostati u Velikoj Britaniji neograni\u010deno. Ja sam krenuo na fakultet, a zatim \u017eivot se desio, ali Bosna nam je uvijek ostala u srcima.<\/p>\n

VIJESTI.BA: Kada i kako je po\u010deo va\u0161 posao – edukacija o ratu i genocidu u BiH?<\/strong><\/h4>\n

BE\u0160O:<\/strong> Zavr\u0161io sam arhitekturu, \u0161to ovdje traje 7 godina, a nakon magistrature, kontaktirao me biv\u0161i profesor u vezi u\u010destvovanja na projektu. Izbjegavao sam je nekoliko godina jer se nismo potpuno slagali dok sam studirao. Svaki projekt i esej koji sam radio na fakultetu bio je vezan za Bosnu; za mene je to bilo li\u010dno i osjetljivo, a ponekad to nisu svi razumjeli.<\/p>\n

Ipak, na kraju sam pristao pomo\u0107i, u\u017eivao sam u tome i vidio sam da to mo\u017ee biti na\u010din da nastavim svoj rad vezan za Bosnu. Sada sam zahvalan \u0161to me zamolila da se vratim, jer je to otvorilo put ovom poslu. Nakon nekoliko godina rada u praksi i na fakultetu, 2015. godine donio sam odluku da se trajno preselim na fakultet.<\/p>\n

Sada provodim 50 % svog vremena predavaju\u0107i arhitekturu, urbani dizajn, i bave\u0107i se istra\u017eivanjem, dok se preostalo vrijeme posve\u0107ujem mom radu vezanom za Bosnu.<\/p>\n

\"Viber<\/p>\n

Posjeta Katoli\u010dkoj \u0161koli \\'Engleski mu\u010denici\\’ i Sixth Form Collegeu<\/p>\n

\"Viber<\/em><\/p>\n

Dakle, moje putovanje je zapo\u010delo organizovanjem doga\u0111aja, borio sam se s tim S govorim, ali postepeno, koliko god bolno bilo govoriti, po\u010delo je postajati bolnije ostati nijem. Jednom kad sam po\u010deo, nisam mogao prestati; sada govorim u \u0161kolama, fakultetima, univerzitetima, vladinim institucijama, crkvama, d\u017eamijama itd. Trenutno stvaram i obrazovne materijale i programe, \u0161to je vrlo potrebno, \u0161irim svoj uticaj po cijeloj zemlji, trenutno radim na \u0161kolskom projektu koji planiramo provesti u vi\u0161e od 250 \u0161kola \u0161irom Velike Britanije.<\/p>\n

Ponekad posje\u0107ujem \u0161kole s onim koji su pre\u017eivjeli Holokaust, djeca \u010desto budu \u0161okirana kad me vide jer sam relativno mlad, a tako\u0111er su \u0161okirana kad po\u010dnem opisivati koncentracione logore, mu\u010denja, genocid i sli\u010dno, jer su navikla gledati te stvari kao crno-bijele slike, stvari koje su se dogodile davno. Bosna nam je podsjetnik da ne smijemo biti zadovoljni, da ne smijemo uzimati mir zdravo za gotovo, da mir nije odsustvo rata, ve\u0107 ne\u0161to na \u010demu moramo raditi i odr\u017eavati ga. Doga\u0111aji posljednjih nekoliko godina \u0161irom svijeta nau\u010dili su nas da ne uspijevamo…<\/p>\n

Politi\u010dki preokreti \u0161irom svijeta, brine me \u0161ta to zna\u010di za Bosnu<\/h3>\n

VIJESTI.BA: Kako gledate na situaciju u BiH?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Svjedoci smo dolaska ekstremno desnih stranaka na vlast \u0161irom Evrope, posebno na antimigrantskim, antiislamskim ili antimuslimanskim platformama; svjedoci smo politi\u010dkog pomaka koji dolazi ve\u0107 neko vrijeme, vidimo stvari koje mo\u017eda ne bi bile prihvatljive prije 5 godina, a sada su sasvim normalne. Primje\u0107ujemo politi\u010dki preokret \u0161irom svijeta i kr\u0161enje ljudskih prava. Brine me \u0161ta to zna\u010di za Bosnu, i na\u017ealost, ne znam da li imamo politi\u010dke predstavnike koji imaju viziju koja \u0107e nas voditi kroz ovo.<\/p>\n

Iako redovno posje\u0107ujem Bosnu, jo\u0161 uvijek gledam na situaciju u Bosni kao autsajder. Ne mogu imati isto razumijevanje situacije kao neko ko tamo \u017eivi, i ne bih se \u017eelio pretvarati da to \u010dinim. Iz onoga \u0161to vidim, situacija u Bosni je zabrinjavaju\u0107a; imamo mir na papiru, ali nisam siguran je li to stvarni mir. Mislim da se trebamo zapitati \u0161to zna\u010di mir. Mir ne mo\u017ee biti samo odsutnost rata; mir mora biti puno vi\u0161e od toga.<\/p>\n

Kako mo\u017eemo re\u0107i da \u017eivimo u miru kada ratni zlo\u010dinci otvoreno bivaju slavljeni, kada u Bosni i danas ima vi\u0161e od 7.000 nestalih osoba, kada oni koji su ubijali i silovali \u010dlanove na\u0161ih porodica slobodno \u0161e\u0107u, kada imamo fa\u0161iste koji otvoreno \u0161ire istu mr\u017enju koju smo \u010duli devedesetih godina, kada vidimo institucionalizaciju te mr\u017enje, kao primjer, kroz izgradnju muzeja Hrvatskog vije\u0107a obrane u nekada\u0161njem koncentracijskom logoru u Mostaru, postavljaju temelje za budu\u0107e zlo\u010dine.<\/p>\n

Je li to mir? Ovo ne mo\u017ee biti mir, i bojim se da smo zavedeni da vjerujemo i prihva\u0107amo ovo kao takvo.<\/p>\n

Ne vidim Dodikov poziv za secesiju kao bezazlenu retoriku; mislim da su ljudi koji tvrde suprotno naivni. Brinem se zbog svega \u0161to se doga\u0111a u svijetu, da bi se stvari mogle brzo promijeniti na gore u Bosni. Smatram da su oni koji tvrde da ne mo\u017ee biti jo\u0161 jednog rata tako\u0111er vrlo naivni. Za mene je to najve\u0107a opasnost i najve\u0107a zabluda – misliti da se to ne mo\u017ee ponoviti.<\/p>\n

Klasi\u010dno ratovanje zavr\u0161eno je potpisivanjem Daytonskog sporazuma, i nemam dovoljno prostora da se bavim svim pitanjima vezanim uz taj mirovni sporazum, ali ono \u0161to je potpuno jasno jest da isti ciljevi iz 1990-ih i dalje postoje, u mnogim slu\u010dajevima isti pojedinci i dalje su prisutni, samo sada koriste druge na\u010dine za postizanje tih ciljeva i u velikoj mjeri im uspijeva… Barem za sada.<\/p>\n

Imamo hrvatske eurozastupnike koji lobiraju u Evropi, poku\u0161avaju\u0107i predstaviti Bosance i Bo\u0161njake kao radikale i ekstremiste, \u0161to nanosi neprocjenjivu \u0161tetu na\u0161oj zemlji. Malo se zna o srpskim zlo\u010dinima u Bosni, ali gotovo ni\u0161ta o zlo\u010dinima Hrvatske. Imamo fa\u0161iste koji slobodno mar\u0161iraju na na\u0161im ulicama – primjerice, 9. januara u Banjaluci, \u0161ta takva poruka \u0161alje gra\u0111anima Bosne.<\/p>\n

Ponovno, sve ove stvari se doga\u0111aju u srcu Evrope, vidljive za svakoga, ba\u0161 kao i devedesetih godina. Kako \u0107emo reagirati na ovo je va\u017eno. Mislim da ne uspijevamo, mislim da ne \u010dinimo dovoljno da sprije\u010dimo ponavljanje devedesetih godina, a idu\u0107e godine \u0107e pokazati.<\/p>\n

Kada govorim o zlo\u010dinima po\u010dinjenim u ime Herceg-Bosne i Velike Hrvatske, obi\u010dno je reakcija ista – ljudi su \u0161okirani \u0161to nisu bili pou\u010deni o tome ili \u0161to jednostavno ne znaju. Op\u0107enito, dopustili smo onima koji su nas ubijali da koriste posljednjih 30 godina kako bi kontrolirali narativ o ratu protiv Bosne i kako bi kontrolirali kako govorimo o vlastitoj patnji.<\/p>\n

VIJESTI.BA: Koliko Britanci znaju o genocidu u BiH?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Postoje ljudi koji su \u010duli za Srebrenicu, ali ne puno vi\u0161e od toga, ali i to se polako mijenja. Tako\u0111er postoje drugi Bosanci koji koriste svoju pri\u010du kako bi educirali, i po\u010dinjemo uvi\u0111ati utjecaj toga.<\/p>\n

Mislim da tu bosanska dijaspora mo\u017ee odigrati veliku ulogu, ali na\u017ealost, ne dobijamo podr\u0161ku od bosanske vlade. Imamo veliku dijasporu \u0161irom svijeta, aktivnu dijasporu, i mislim da bi Bosna mogla u\u010diniti vi\u0161e kako bi koordinirala i podr\u017eala ljude koji rade posao kao i ja. Mi pojedinci svakako mo\u017eemo napraviti razliku, ali zajedno bismo mogli posti\u0107i puno vi\u0161e.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de rata u Bosni i genocida u Bosni, malo se zna ovdje; jo\u0161 uvijek se dijelom pogre\u0161no ozna\u010dava kao gra\u0111anski rat, ali to se polako mijenja.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de komemoracije, razli\u010dite ceremonije, vjerujem njih vi\u0161e od 1000, odr\u017eavaju se \u0161irom zemlje svake godine. Ima mnogo divnih ljudi koji rade na ovom poslu \u0161irom zemlje.<\/p>\n

2018. godine sara\u0111ivao sam s lokalnim vije\u0107em u Newcastleu kako bih napisao prijedlog prepoznavanja genocida u Bosni, obavezuju\u0107i se u\u010diti iz njega te obilje\u017eavati ga svake godine.<\/p>\n

Kao dio procesa, doveo sam grupu vije\u0107nika i vjerskih lidera u Bosnu te godine. Sljede\u0107e godine sadimo drvo i postavljamo spomenik u krugu gradske vije\u0107nice u \u010dast svih onih koji su ubijeni, a planiramo jo\u0161 jedno putovanje u Bosnu. Nadamo se ponovnom pokretanju na\u0161ih godi\u0161njih studijskih putovanja u Bosnu od sljede\u0107e godine.<\/p>\n

\"Viber<\/p>\n

S majkama Srebrenice 2018. Ovo je bio njihov prvi studijski put iz Newcastlea<\/em><\/p>\n

VIJESTI.BA: Uklju\u010diti genocid u BiH u nacionalni nastavni plan i program u UK, misija je Va\u0161eg fonda. U kojoj mjeri ste uspjeli? \u010cini se da \u0107ete prije to uspjeti Vi u UK, nego mi u BiH, gdje je negiranje genocida svakodnevnica.<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Te\u0161ko je biti optimisti\u010dan, iskreno govore\u0107i. Jedini na\u010din da stvari krenu nabolje u Bosni jest suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Imali ste ljude koji vam govore: “Trebamo prestati pri\u010dati o pro\u0161losti i trebamo i\u0107i dalje”, ali kako mo\u017eemo i\u0107i dalje kada postoji toliko negiranja onoga \u0161to nam je u\u010dinjeno?<\/p>\n

Kako mo\u017eemo i\u0107i dalje kada se ratni zlo\u010dinci slave kao heroji? Kako mo\u017eemo i\u0107i dalje dok jo\u0161 uvijek tra\u017eimo ostatke svojih voljenih? Kako mo\u017eemo i\u0107i dalje kada se grade muzeji za one koji su ubili na\u0161e voljene – to nije i\u0107i dalje, to je zakopavanje glave u pijesak i nadanje da se ono \u0161to se dogodilo u pro\u0161losti ne\u0107e ponoviti. No, ako smo iz pro\u0161losti nau\u010dili i\u0161ta, to je da se historija za nas ponavlja.<\/p>\n

Razumijem situaciju u obrazovnom sistemu u BiH, opet s perspektive autsajdera. Sve dok imamo sistem s dvije \u0161kole pod jednim krovom, sve dok postoje \u0161kole u kojima djeci nije dopu\u0161teno u\u010diti na maternjem jeziku, sve dok se ratni zlo\u010dinci predstavljaju kao heroji, i mnogo drugih primjera poput ovih, dok imamo toliko diskriminacije i dehumanizacije, te\u0161ko je biti optimisti\u010dan u vezi s budu\u0107no\u0161\u0107u Bosne.<\/p>\n

Britanska djeca u\u010de o holokaustu i genocidima<\/h3>\n

Po zakonu, djeca u Velikoj Britaniji moraju u\u010diti o Holokaustu u \u0161koli, ali postoji i “imperativ” da u\u010de o drugim genocidima poput onih u Darfuru, Kambod\u017ei, kao i u Bosni. Budu\u0107i da se malo zna o Bosni, i budu\u0107i da ima vrlo malo resursa dostupnih nastavnicima, oni obi\u010dno izbjegavaju genocid u Bosni, i to je ono \u0161to poku\u0161avamo promijeniti. Dakle, uz moje obaveze govornika u \u0161kolama, jer nema boljeg na\u010dina u\u010denja o tome nego slu\u0161ati od ljudi koji su to do\u017eivjeli iz prve ruke, nastojimo podr\u017eati \u0161kole i nastavnike edukativnim materijalima i programima.<\/p>\n

Udru\u017eio sam se s jednom od najve\u0107ih organizacija za borbu protiv rasizma u Velikoj Britaniji, nazvanom “Show Racism the Red Card”, kako bismo razvili petosedmi\u010dni program za \u0161kole baziran na mom djetinjstvu tokom rata. Ve\u0107 sam po\u010deo predavati ovaj program u mnogim \u0161kolama, a mnoge su \u0161kole dodale nastavu o genocidu u Bosni u svoj kurikulum – sada \u017eelim ponoviti taj uspjeh na nacionalnom nivou.<\/p>\n

Rekao bih da je moj najve\u0107i uspjeh do\u0161ao kroz saradnju s organizacijom “Holocaust Memorial Day Trust” – vode\u0107om britanskom organizacijom za obrazovanje o Holokaustu. Radili smo zajedno nekoliko godina, pru\u017eili su mi platformu \u0161irom Velike Britanije, i vjerujem da \u0107e upravo ta saradnja s njima pribli\u017eiti ostvarenju cilja – dodavanja genocida u Bosni u nacionalni kurikulum Velike Britanije.<\/p>\n

VIJESTI.BA: Zakonsku izmjenu kojom se zabranjuje negiranje genocida i ratnih zlo\u010dina te veli\u010danje ratnih zlo\u010dinaca na na\u010din koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mr\u017enju, nametnuo je u julu 2021. tada\u0161nji visoki predstavnik Valentin Inzko. To je zakon koji se ne provodi. 28 godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma, i vi\u0161e od dvije godine od nametanja tog zakona, udru\u017eenja \u017ertava u BiH prisiljena su da tra\u017ee za\u0161titu od visokog predstavnika Christiana Schmidta, jer je od dr\u017eave nemaju, da smijeni negatore genocida i presuda me\u0111unarodnih i doma\u0107ih sudova. Kako izgleda taj “bosanski haos” kada se gleda iz UK?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Pozdravljam takav zakon, ali na\u017ealost, trebalo je 28 godina da se donese takav zakon, tokom kojih se nastavljala dehumanizacija Bo\u0161njaka. Mnogi pre\u017eivjeli su umrli \u010dekaju\u0107i pravdu dok su oni koji su ubili njihove voljene hodali slobodno i negirali njihovo patnje.<\/p>\n

Posljednjih 30 godina propustili smo prilike da oja\u010damo na\u0161e institucije koje bi mogle provoditi takav zakon. Sada imamo zakon koji se ne mo\u017ee provesti, \u0161to je samo nastavak na\u0161e dehumanizacije. To je pokazatelj koliko su stvari lo\u0161e u Bosni, koliko smo iznevjerili \u017ertve i pre\u017eivjele, koliko smo nemo\u0107ni i slabi – fa\u0161isti mogu otvoreno negirati genocid bez ikakvih posljedica.<\/p>\n

VIJESTI.BA: Politi\u010dki i vojni \u010delnici tzv. Herceg Bosne osu\u0111eni su na ukupno 111 godina zatvora pred Tribunalom u Hagu za udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat u kojem je dokazano da je i biv\u0161i dr\u017eavni vrh Hrvatske u\u010destvovao u ratu u BiH. I sami ste \u017ertva te paratvorevine. Iz Mostara i ove godine tokom slavljenja godi\u0161njice osnivanja HZHB poru\u010duju da su ponosni na sve \u0161to je niklo iz nje. Da li Vas to \u010dudi, o\u010dekujete li promjenu?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Nisam iznena\u0111en ili \u0161okiran kad se ovo de\u0161ava ve\u0107 30 godina. Zapravo, bio bih vi\u0161e iznena\u0111en da se to nije desilo. Kako mo\u017eemo izgraditi mir s ljudima koji slave ratne zlo\u010dince i paravojne jedinice koje su po\u010dinile masovne ratne zlo\u010dine u Bosni?<\/p>\n

Slavlje takvih stvari poziva na ponavljanje devedesetih godina; opet, isti su ciljevi, postavljanje temelja za budu\u0107e opravdane zlo\u010dine. Ovo je radikalizacija potpuno nove generacije bosanskih Hrvata, i samo nanosi \u0161tetu na\u0161im prijateljima bosanskim Hrvatima i kom\u0161ijama, dok hrvatski politi\u010dari konstantno govore o radikalizaciji Bo\u0161njaka. Na\u0161i politi\u010dari ne \u010dine dovoljno da podignu svijest u Evropi o onome \u0161to se de\u0161ava u Bosni. Znam da se ovdje u Londonu svakako mo\u017ee u\u010diniti vi\u0161e.<\/p>\n

Kada hrvatski nacionalisti ka\u017eu da su ponosni na Herceg-Bosnu, volio bih znati na \u0161to ta\u010dno misle? Je li to Dretelj? Gabela, Ahmi\u0107i, uni\u0161tenje Starog mosta? Ubijanje nevinih Muslimana? Kako je biti Bo\u0161njak, posebno ako ste izgubili voljenu osobu, i \u010dujete to od hrvatskih politi\u010dara. Poruka je jasna, Zato ponavljam, mo\u017eemo graditi bolju budu\u0107nost samo na istini i pravdi, a trenutno ne radimo dobar posao u tom segmentu. Ovo je na\u0161 neuspjeh, dopu\u0161tamo drugima da kontroliraju na\u0161u pri\u010du i odre\u0111uju kako govorimo o na\u0161em stradanju.<\/p>\n

\"Viber
\nNa panelu s Oliverom Dowdenom, CBE MP, potpredsjednikom Vlade; kancelarom vojvodstva Lancaster i ministrom u Kabinetu, januar 2023.<\/em><\/p>\n

VIJESTI.BA: Sistematsko uni\u0161tavanje kulturnog identiteta i arhitektonskog naslije\u0111a tema je koju istra\u017eujete kroz predavanja i istra\u017eivanja na Univerzitetu Newcastle, a ono u BiH \u010dini se jo\u0161 traje. Ni 30 godina od ru\u0161enja Starog mosta u Mostaru gradske vlasti zvani\u010dno ne obilje\u017eavaju ovaj tu\u017ean datum, na dan ru\u0161enja vi ste bili tu, dijete rata. Koliko smo mi godina istinski odmakli od 1993.? Koliko nam decenija treba za priznanje istine? Kako korak dalje kada ne u\u010dimo iz historije?<\/strong><\/p>\n

BE\u0160O:<\/strong> Samo suo\u010davanjem s istinom o pro\u0161losti. Uni\u0161tenje Starog mosta izvr\u0161ile su HVO snage uz pomo\u0107 HV snaga, mogu\u0107nost otvorenog govora o tome i obilje\u017eavanjem te brutalne destrukcije mo\u017eemo pravilno krenuti naprijed i izgraditi bolju budu\u0107nost. Bila je ogromna gre\u0161ka \u0161to nismo slu\u017ebeno obilje\u017eili uni\u0161tenje Starog mosta, simbola grada, ali to je pokazatelj koliko smo izgubljeni.<\/p>\n

Dakle, da nam se ne\u0161to takvo dogodi, takav jezivi zlo\u010din, i sve ostalo \u0161to smo do\u017eivjeli u Mostaru, pre\u017eivjeti sve to, a zatim zanemariti sve to 30 godina kasnije, sramotno je. Ljudi koji su bili sposobni po\u010diniti takav \u010din, koji ga danas slave, sada nas pou\u010davaju o evropskim vrijednostima i predstavljaju nas kao radikale, zato je komemoracija toliko va\u017ena i zbog toga je ovo veliki propust.<\/p>\n

Ovako branimo Bosnu, sa svim \u0161to se de\u0161ava na Balkanu i globalno, sje\u0107anje na pro\u0161lost je va\u017enije nego ikad<\/strong>. Varali bismo se ako mislimo da mo\u017eemo izgraditi sigurniju i bolju budu\u0107nost ostaju\u0107i nijemi.<\/p>\n

No, ovo je strategija; uni\u0161tavanje ili zanemarivanje kulturne ba\u0161tine jedan je od na\u010dina kako se rat i ciljevi iz devedesetih nastavljaju protiv Bosne – na\u017ealost, to se jasno vidi, \u0161irom zemlje.<\/p>\n

Razgovarala: A. Be\u0161o Mujanovi\u0107<\/p>\n

(Vijesti.ba)<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Britanski kralj Charles III uru\u010dio je pro\u0161log mjeseca odlikovanje OBE (Order of the British empire) Smaji Be\u0161i, Sto\u010daninu koji \u017eivi i radi u Engleskoj. Be\u0161o je uvr\u0161ten na novogodi\u0161nju listu po\u010dasti zbog svog rada na edukaciji o genocidu i holokaustu. Smajo Be\u0161o je za vrijeme agresije na BiH s porodicom izbjegao u Veliku Britaniju, gdje […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":20030,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-8997","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-news-updates"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8997","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8997"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8997\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/20030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8997"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8997"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}