Agonija bijega za goli \u017eivot trajala je \u010detiri dana, ali svima koji su uspjeli \u017eivi napustiti srebreni\u010dki pakao, taj put izgledao je godinama dug. Skrivanje i bijeg po \u0161umama, izbjegavanje zasjeda, granatiranja, bojnih otrova i zamki koje je postavljao neprijatelj. Uz glad, ranjavanje i smrt, sve je to predstavljalo patnju kojoj se nije nazirao kraj. Makar ne onaj sretan.<\/p>\n
Sve dok se tog dana, 16. jula 1995. godine, \u010detiri dana nakon \u0161to se grupa koju je predvodio tada 20-godi\u0161nji Mujo Deli\u0107 dala u bijeg pred krvo\u017eednim neprijateljem koji je u \u201eza\u0161ti\u0107enoj zoni Srebrenici\u201d iza sebe ostavljao hiljade le\u0161eva, nije ukazala slobodna teritorija.<\/p>\n
Mujo je svjedo\u010dio scenama neopisive tragedije, u\u017easne patnje i scena koje ga i danas proganjaju. Bio je te\u0161ko ranjen, ali je pre\u017eivio. Mnogi nisu, uklju\u010duju\u0107i \u010dak 21 \u010dlana njegove porodice i mnogobrojne prijatelje.<\/p>\n
\u201eMnogi su ostali pored ranjenog brata jer ga nisu mogli ostaviti, ali niti nositi. Mnogo je o\u010deva ostalo pored mrtvog sina. Vidio sam oca koji je nosio mrtvog sina, bez ijedne noge i molio nas da mu pomognemo i da ga previjemo, tako mrtvog\u2026 Te slike i dalje me proganjaju\u201d, rekao je Mujo Deli\u0107 Al Jazeeri.<\/p>\n
U jednoj drugoj pri\u010di o ratnom stradanju u Bosni i Hercegovini, nekada\u0161nji logora\u0161 iz Omarske i Manja\u010de Sabit Jakubovi\u0107 od britanskog kralja Charlesa dobio je orden koji mu je dao pravo na titulu MBE (Member of the Order of the British Empire \u2013 \u201e\u010clan reda Britanskog carstva\u201d), koja se dodjeljuje osobama koje su uradile ne\u0161to zna\u010dajno na nacionalnom nivou, za dobrobit britanskog dru\u0161tva. Jakubovi\u0107 je tu ogromnu \u010dast zaslu\u017eio tako \u0161to je svoju stra\u0161nu pri\u010du logora\u0161a prenosio engleskoj djeci i odraslima, obja\u0161njavaju\u0107i im ono \u0161to, mo\u017eda, nisu znali. Ili su pogre\u0161no znali.<\/p>\n
Kao prijatelja Bosne i Hercegovine Charlesa je Jakubovi\u0107 upoznao i prije nego \u0161to je krunisan za kralja.<\/p>\n
Jakubovi\u0107 nije iz Srebrenice, ali njegova muka ide u ravan sa srebreni\u010dkom. Porijeklom je iz sela kod Omarske, blizu Prijedora. Kada je Kozarac pao, odveden je u zloglasni logor Omarska, gdje je proveo 72 dana. Potom su ga prebacili u Manja\u010du.<\/p>\n
Ironi\u010dno, ali \u010dinjenica da je sa svoja 182 centimetra visine imao svega 44 kilograma te\u017eine, zaslu\u017ena je \u0161to je uz posredovanje Ljekara bez granica i Me\u0111unarodnog komiteta Crvenog krsta, u dogovoru s tada\u0161njim vlastima RS-a na \u010delu sa osu\u0111enim ratnim zlo\u010dincem Radovanom Karad\u017ei\u0107em, evakuiran kao jedan od 68 najte\u017eih slu\u010dajeva u logoru.<\/p>\n
Tada je iz Bosne i Hercegovine do\u0161ao u Englesku, ali Bosna i Hercegovina nije oti\u0161la iz njega. \u0160tavi\u0161e, ona iz njega progovara kada god se uka\u017ee prilika.<\/p>\n
Od onoga \u0161to ih i danas proganja, pro\u0161le su decenije, ali za Muju i Sabita, kao da nisu.<\/p>\n
Deli\u0107 je \u017eivot u Voljevici kod Bratunca, gdje je odrastao, zamijenio poslijeratnim \u017eivotom u Velikoj Britaniji, ali se svakog jula vrati tamo odakle je pobjegao kako bi odao po\u010dast \u017ertvama najve\u0107eg krvoproli\u0107a u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.<\/p>\n
Do\u0107i \u0107e i sada, ali prije toga, u subotu, 29. juna, u Guildfordu, gradi\u0107u u jugozapadnom susjedstvu Londona, predvodit \u0107e jednoiposatni mar\u0161 u kojem \u0107e u\u010destvovati Bo\u0161njaci koji su pre\u017eivjeli ratni pakao u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n
\u201ePro\u0161le godine, moji prijatelji i ja smo do\u0161li na ideju da bismo jednom \u0161etnjom mogli odati po\u010dast svim \u0161ehidima Bosne i Hercegovine\u201d, obja\u0161njava Deli\u0107.<\/p>\n
\u201eOdziv je bio veoma dobar, jer smo osim 100 do 150 Bosanaca i Hercegovaca, privukli i manji dio Engleza. Ove godine interesovanje je ve\u0107e, a to nam je i cilj, da na ovakva okupljanja dolazi \u0161to vi\u0161e na\u0161ih ljudi i \u0161to vi\u0161e Engleza. Oni znaju da je bio rat u Bosni i Hercegovini, ali ne znaju prvu istinu koju mogu saznati samo kroz na\u0161e pri\u010de, pri\u010de nas pre\u017eivjelih\u201d, govori Deli\u0107 za Al Jazeeru.<\/p>\n
Autenti\u010dnim svjedo\u010danstvima svi koji budu tu, prisutnima \u0107e do\u010darati svoj egzodus. Govorit \u0107e Bo\u0161njaci koji su pre\u017eivjeli Srebrenicu, Mostar, Sarajevo i Tuzlu, djeca koja su u ratu imala svega 10 do 15 godina, ali koja se sje\u0107aju svega \u0161to se doga\u0111alo, kao i oni koji su pre\u017eivjeli pakao logora.<\/p>\n
Govorit \u0107e i Jakubovi\u0107, \u010diji se boravak u Engleskoj pretvorio u misiju \u0161irenja \u201eistine o ratu u Bosni i Hercegovini\u201d.<\/p>\n
\u201ePro\u0161le sedmice sam bio u Coventryju gdje sam u\u010denicima u \u0161koli odr\u017eao govor o svom putu kroz logore. Objasnio sam im sve, gdje je Bosna i Hercegovina, \u0161ta se de\u0161avalo\u2026 U tome vidim svoju najve\u0107u misiju, jer novije generacije malo toga znaju. Hvala Bogu Bosne vi\u0161e nema na televiziji, znaju samo za Ukrajinu, Gazu\u2026 tako da je to idealna prilika da \u010duju moju pri\u010du o stradanju u BiH\u201d, ka\u017ee Jakubovi\u0107 Al Jazeeri.<\/p>\n
Na mar\u0161u u Engleskoj u\u010destvovao je i pro\u0161le godine i u njemu vidi veliki zna\u010daj, posebno zbog trenutka u kojem se nalazi njegova domovina, u jeku poricanja genocida i poku\u0161aja njene destrukcije.<\/p>\n
Jakubovi\u0107 tvrdi da to kod pre\u017eivjelih izaziva novi bol i bijes.<\/p>\n
\u201ePrvo, javno \u0161irimo istinu, \u0161to je naro\u010dito va\u017eno u ovom periodu kada se odvija finalna faza genocida \u2013 njegovo negiranje. Da narod mo\u017ee biti genocidan, to nije ta\u010dno, ali ne mo\u017ee biti ta\u010dno niti to da su \u2018zlo\u010din\u2019, kako to vole re\u0107i negatori, po\u010dinili pojedinci. Nije ta\u010dno. Jesu, ali po uputama, planovima i nare\u0111enjima institucija RS-a i Srbije, tako da tezu o individualnoj odgovornosti treba odbacivati, isto kao i o odgovornosti cijelog naroda, \u0161to sam nedavno istakao u jednom od govora\u201d, ka\u017ee Jakubovi\u0107.<\/p>\n
\u201eSama \u010dinjenica da i danas nalaze ostatke jedne osobe u vi\u0161e masovnih grobnica, primarnih, sekundarnih ili tercijarnih, katastrofalna je. Uz to, imamo jo\u0161 te ideje o mirnom razila\u017eenju ili srpskom svetu. Sve to izaziva veoma te\u0161ku emotivnu bol, ljutnju i bijes prema ideologiji koja je jo\u0161 \u017eiva u RS-u i u Srbiji. Zato su ovi doga\u0111aji va\u017eni, da jo\u0161 jednom ka\u017eemo istinu\u201d, dodao je.<\/p>\n
Subota u Guildfordu bit \u0107e te\u0161ka, ali Deli\u0107 isti\u010de da su ovakvi doga\u0111aji, koliko god u\u017easnih sje\u0107anja izazvali, neophodni.<\/p>\n
\u201eEmocije su vrlo sna\u017ene, naro\u010dito u julu, mjesecu koji je za nas veoma te\u017eak, ali ovakva okupljanja slu\u017ee nam kao terapija\u201d, ka\u017ee Deli\u0107.<\/p>\n
\u201eMnogo je zainteresiranih koji \u017eele s nama podijeliti pri\u010de. Sve su to te\u0161ke pri\u010de, stra\u0161ne pri\u010de, ali pri\u010de koje se trebaju \u010duti. Govorit \u0107e i oni koji su tada bili djeca od 10 ili 15 godina, ali koji i danas nose ratne traume. Njihove pri\u010de moraju se \u010duti, naro\u010dito kod Engleza. One im pribli\u017ee pravu situaciju i pomognu im da druga\u010dije gledaju na Bosnu i Hercegovinu i nas Bosance koji \u017eivimo ovdje\u201d, govori Deli\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Agonija bijega za goli \u017eivot trajala je \u010detiri dana, ali svima koji su uspjeli \u017eivi napustiti srebreni\u010dki pakao, taj put izgledao je godinama dug. Skrivanje i bijeg po \u0161umama, izbjegavanje zasjeda, granatiranja, bojnih otrova i zamki koje je postavljao neprijatelj. Uz glad, ranjavanje i smrt, sve je to predstavljalo patnju kojoj se nije nazirao kraj. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":20030,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-9330","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized-bs"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9330","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9330"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9330\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/20030"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9330"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9330"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosniauknetwork.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9330"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}